Infodemija – kako se snaći u šumi informacija?

Brzim razvojem digitalne tehnologije i dostupnošću informacija na internetu, sve češće se susrećemo s fenomenom zvanim „infodemija”.

Taj fenomen posebno je eskalirao tijekom pandemije bolesti COVID-19, koja je 2020. godine zahvatila svijet i osim zdravstvene krize, izazvala i informacijsku krizu te pojavu lažnih vijesti (engl. fake news) i dezinformacija koje su dodatno poticale nesigurnost, paniku i nepovjerenje u znanstvene izvore, posebno na društvenim mrežama.

U ovom tekstu saznajte više o fenomenu infodemije, kako utječe na društvo te koje alate i metode možemo koristiti kako bismo smanjili njezin negativan utjecaj, posebno u kriznim situacijama.

Pojam infodemija

Infodemiju je prvi put spomenuo američki novinar i politolog David Rothkopf u svojoj kolumni When the Buzz Bites Back, objavljenoj u Washington Postu 2003. godine u kojoj tematizira problematiku epidemije bolesti SARS i „epidemije“ informacija, odnosno ogromnu količinu različitih informacija koje su pratile pojavu te bolesti. On je infodemiju definirao na sljedeći način:

Gledajući u prošlost, vidljivo je da pojava netočnih informacija i/ili lažnih vijesti nije novi fenomen jer su razne pandemije i ratovi prošlih stoljeća pratile neprovjerene i netočne informacije. Glavna razlika u odnosu na danas jest u brzini širenja informacija, ponajprije zahvaljujući internetu. 

Infodemija, dakle, označava prekomjernu količinu informacija, često proturječnih, koje otežavaju razlikovanje istine od laži i koje cirkuliraju online i izvan mreže. Pojava lažnih vijesti i dezinformacija tijekom pandemije bolesti COVID-19, osobito preko društvenih mreža i drugih digitalnih platformi predstavljala je značajan izazov za javno zdravlje. 

Mediji i društvene mreže kao izvori (lažnih) informacija 

U kriznim situacijama, posebno kada su ugroženi ljudski životi, raste interes javnosti za informacijama. Društvena uloga masovnih medija u tim je situacijama prenijeti javnosti sve potrebne informacije. Istraživanja pokazuju da se netočne informacije šire brže nego činjenice i točne informacije, a jedno od najvažnijih istraživanja na ovu temu proveli su znanstvenici s MIT-a, analizirajući preko 126.000 priča podijeljenih na Twitteru između 2006. i 2017. godine. Otkrili su da lažne vijesti dosegnu 1.500 korisnika u prosjeku za 10 sati, dok točne informacije za to trebaju 60 sati. Osim toga, lažne informacije su 70% vjerojatnije da će biti dijeljene od točnih, posebno ako su političke ili emocionalno nabijene.

Značajnu ulogu u širenju lažnih vijesti imaju društvene mreže, poput Facebooka i X-a (nekadašnji Twitter), koje, iako djelomično moderiraju sadržaj, često omogućuju viralno širenje dezinformacija i senzacionalističkog sadržaja.  

Tijekom pandemije, teorije zavjere i lažne vijesti širile su se izuzetno brzo. Lažne vijesti o učinkovitosti nekih lijekova, teorijama zavjere o porijeklu virusa i lažnim statistikama o broju zaraženih postale su globalni problem i stvorile strah, nesigurnosti i polarizacije u društvu. 
Neki od najpoznatijih primjera uključuju: 

• teorije zavjere o tome da su COVID-19 stvorili znanstvenici u laboratoriju kao biološko oružje, 

• lažne informacije o učinkovitosti “kućnih lijekova” poput ispijanja izbjeljivača za liječenje virusa, 

• lažne statistike o broju zaraženih, 

• lažne informacije širenje virusa 5G mrežom, 

• dezinformacije o sigurnosti i učinkovitosti cjepiva što je pridonijelo slabljenju povjerenja u cijepljenje i poteškoćama u suzbijanju pandemije. 

Uloga informacijske i zdravstvene pismenosti 

Informacijsko i zdravstveno opismenjavanje pojedinaca i/ili različitih skupina povećava otpornost zajednice na obmanjujuće i lažne informacije i time smanjuje utjecaj infodemije na zajednicu. Informacijska pismenost, odnosno skup vještina koji pojedincu omogućavaju prepoznavanje potrebe za informacijom te njihovo pronalaženje, vrednovanje i učinkovitu primjenu najbolji je alat za snalaženje u infodemiji i kritičko promišljanje o dostupnim informacijama.

Zdravstvena pismenost dodatno uključuje vještine razumijevanja i primjene medicinskih informacija za promicanje i održavanje zdravlja. Također, neki autori razlikuju osnovnu, komunikativnu i kritičku pismenost kao nužne vještine za suočavanje s izazovima suvremenog informacijskog okruženja.

Možemo reći da snalaženje među obiljem informacija i dezinformacija zahtijeva najvišu razinu zdravstvene pismenosti – kritičku pismenost, a ne smije se zaboraviti na ulogu znanstvenih, zdravstvenih i državnih institucija u kriznom komuniciranju. Upravo oni moraju javnosti pružiti jasne, lako razumljive i brzo dostupne informacije te tako umanjiti štetne učinke infodemije.

Kao odgovor na infodemiju u zdravstvenom kontekstu, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) donijela je plan za upravljanje infodemijom. U najnovijim preporukama, SZO ističe važnost odabira informacija iz pouzdanih izvora, kritičkog promišljanja prije dijeljenja informacija te izbjegavanja prekomjernog vremena provedenog na internetu. Također, potiču se pojedinci da budu primjer informacijske pismenosti u svojim zajednicama. SZO ima posebnu mrežnu stranicu s relevantnim informacijama o infodemiji na kojoj se nalaze i tzv. mythbusters, koji demantiraju mitove o virusu i pandemiji COVID-19.

Koji alati nam mogu pomoći u borbi protiv dezinformacija?

Postoje brojni alati i strategije koje nam mogu pomoći u filtriranju informacija i prepoznavanju pouzdanih izvora informacija kao što su online servisi za provjeru činjenica (eng. fact-checker) koji su okupljeni u mrežu pod nazivom The International Fact-Checking Network. Platforme za provjeru činjenične točnosti tvrdnji u javnom prostoru (fact-checking) poput FactCheck.org, Snopes, AFP Fact Check i BBC Reality Check imaju važnu ulogu u provjeri točnosti vijesti i informacija budući da koriste rigorozne metode za analizu informacija, pomažući na taj način korisnicima da razlikuju istinite od lažnih tvrdnji.

Google također ima alat za provjeru istinitosti činjenica pod nazivom Fact Check Explorer, a korisni alati za prepoznavanje lažnih vijesti i za ocjenjivanje vjerodostojnosti izvora su Hoaxy i NewsGuard.

U Hrvatskoj djeluje portal Faktograf, prvi hrvatski medij specijaliziran za fact-checking. Također, postoje i mrežne usluge koje mogu biti korisne pri pretraživanju relevantnih izvora informacija. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu nudi uslugu Pitajte knjižničara (opći i tematski upiti). Usluga je osmišljena kako bi korisnicima pružila brzu i pouzdanu pomoć u pronalaženju informacija, a besplatno je dostupna i građanima koji nisu članovi Knjižnice.

Važno je zapamtiti da se prilikom provjere valjanosti informacija preporučuje analizirati medij, izdavača, autora i reference. U tome može pomoći mrežni katalog NSK, koji omogućuje pristup raznovrsnom knjižničnom fondu, uključujući knjige, časopise, rukopise, grafičke zbirke, glazbene materijale i druge vrste građe.

Poželjno je zatim provjeriti tko je objavio vijest, tj. je li izvor pouzdan, na kojoj se domeni nalazi dotični sadržaj, datum objave vijesti, te objave drugih medija i izvora o navedenom sadržaju kao što je prikazano na slici:    

Zaključno

Infodemija je jedan od ključnih izazova suvremenog društva, posebno u kriznim vremenima poput pandemije. Borba protiv lažnih vijesti i dezinformacija zahtijeva zajedničke napore vlada, međunarodnih organizacija, medija i samih građana. Korištenje naprednih alata za filtriranje informacija, jačanje informacijske i zdravstvene pismenosti i razvoj kritičkog mišljenja ključni su koraci u smanjenju negativnog utjecaja infodemije na pojedinca i društvo u cjelini. 

Korisne poveznice i alati

https://nsk.hr/pitajte-knjiznicara
https://nsk.hr/katalog-i-izvori-za-pretrazivanje/
https://www.poynter.org/ifcn/
https://www.newsguardtech.com/
https://toolbox.google.com/factcheck/explorer/search/list:recent;hl=hr
https://hoaxy.osome.iu.edu/
https://faktograf.hr/

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta Pametno do informacija: knjižnična mobilna aplikacija u službi informacijske i medijske pismenosti kojeg je u 2024. godini podržalo Ministarstvo kulture i medija RH.