U povodu 500. obljetnice smrti Marka Marulića

Prije 500 godina, na današnji dan, preminuo je Marko Marulić (Split, 18. kolovoza 1450. – Split, 5. siječnja 1524.), otac hrvatske književnosti, nacionalni klasik, tvorac prvog epa na hrvatskom jeziku, ujedno i klasik kršćanske književnosti te humanist europskog formata. U povodu ove značajne obljetnice, Vlada Republike Hrvatske proglasila je 2024. Godinom Marka Marulića.

Humanist europskog kova

Marko Marulić ostavio je opsežan i raznovrstan opus koji se odlikuje vrsnom književnom stilizacijom, generičkom kompetencijom, sposobnošću variranja i prilagodbe raznovrsnoj čitateljskoj publici. I u stihu i u prozi stvorio je djela neprijeporne vrijednosti i prvorazredna značenja za nacionalnu kulturu.

Marulićev rad od iznimnog je značaja za hrvatsku književnost, ali i za ukupnu kulturnu baštinu. Njegova su se djela tiskala u najvećim knjižarsko-nakladničkim centrima tog doba, prevodila su se na brojne svjetske jezike te se spominju u svim značajnim katalozima, kao i u biografskim i bibliografskim zbornicima. Marko Marulić najznamenitiji je hrvatski pisac 15. i 16. stoljeća, ali i humanist puno šireg dosega čiji su duhovni i moralistički spisi na latinskom jeziku stekli europsku i svjetsku slavu.

Marulić je književno stvarao na hrvatskom, latinskom i ponešto na talijanskom jeziku. Prevodio je s latinskog i talijanskog na hrvatski te s hrvatskog i talijanskog na latinski. Uz duboku religioznost očituje i tipično humanističku širinu interesa i svestranu erudiciju. Živeći na razmeđu srednjeg i novog vijeka, preuzimao je mnoge srednjovjekovne sadržaje, ali ih je obrađivao u novim (obnovljenim) oblicima.

Otac hrvatske književnosti

Za hrvatsku književnost Marulićevo djelo ima ishodišno značenje. U njezinu povijesnom hodu njegovi se hrvatski tekstovi pojavljuju u vrlo osjetljivu trenutku prijelaza iz kasnog srednjovjekovlja u renesansu, u njima on sabire naslijeđe prošlosti i usvaja moderne poetičke koncepte, u vlastitoj sintezi stvara djelo koje će ostati nezaobilaznim postignućem i trajno poticajnim žarištem budućim stoljećima. 

Najznamenitije je Marulićevo djelo Judita, prvi umjetnički ep hrvatske književnosti ispjevan na hrvatskom jeziku, zbog koje je Marulić stekao naslov „oca hrvatske književnosti“. Dovršena 1501. i tiskana 1521. (za njegova života triput), stekavši status uzornog djela hrvatske epike XVI. stoljeća i trajan odjek i ugled u književnoj tradiciji, Judita je, zahvaljujući epskoj obradbi starozavjetne teme na narodnom jeziku, zanimljiva pojava i u europskoj renesansnoj epici. Prevedena je na engleski, mađarski, talijanski, francuski i litavski, dijelom i na slovenski, španjolski i njemački jezik.

Marulićevo drugo epsko djelo, biblijska poema Suzana, manjeg je opsega (780 stihova). Uz nekoliko domoljubnih (Molitva suprotiva Turkom, Tužen’je grada Hjerozolima) i šaljivo-poučnih pjesama, ostali hrvatski stihovi pretežno su nabožne i moralističke tematike. Maruliću se pripisuje i dramski tekst (također u stihovima) Prikazan’je historije svetoga Panucija, adaptacija talijanskog predloška Fea Belcarija. Od proze na hrvatskom sačuvano je vrlo malo: izvorna su samo dva pisma Katarini Obirtića i prozni tekstovi u Juditi, a opsežan spis Od naslidovan’ja Isukarstova i od pogarjen’ja tašćin segasvitnjih prijevod je djela De imitatione Christi Tome Kempenca.

Latinski opus

Marko Marulić jedan je od najprevođenijih i najznačajnijih hrvatskih, ali i europskih latinista. Veći dio njegova bogata i raznovrsna opusa čine djela na latinskom jeziku, kojima je i stekao ugled velikana humanističke pisane riječi. Zbirka poučnih priča iz Biblije i života svetaca De institutione bene vivendi per exempla sanctorum prevedena je na mnoge jezike i tiskana u više od 60 izdanja. Sličnu popularnost sustigla je i njegova moralistička rasprava Evangelistarium. Na latinskom je pisao i elegije, epigrame, himne i stihovane svetačke životopise, kao što je Vita divi Hieronymi, pa čak i ljubavne pjesme,od kojih su najintrigantniji Epigrammata, poznatiji i kao Glasgowski stihovi, prvi put objavljeni tek 1999. godine. Kao izuzetan pjesnik i latinist pokazao se i u junačko-povijesnom epu Davidias. Među proznim teološkim djelima ističu se rasprave De humilitate et gloria Christi, De ultimo Christi iudicio, De veteris instrumenti viris illustribus commentarium i Dialogus de Hercule a Christocolis superato. Osim brojnih djela visokog pjesničkog stila i dotjerane proze u službi širenja vjerskih istina, Marulić nam ostavlja na latinskom jeziku i manje djelo fikcionalne proze pod naslovom Quinquaginta parabolae. Neka Marulićeva djela poznata su nam samo po naslovu, na primjer Psichiologia de ratione animae humanae, Quaestiones utriusque Testamenti, De pace Italiae carmen heroicum i dr.

Neraskidive veze

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu ima tu privilegiju da u fondu svoje Zbirke rukopisa i starih knjiga čuva neka od najznačajnijih Marulićevih djela. Kako bi se ona prikupila na jednom mjestu te sačuvala i učinila dostupnim javnosti, godine 2018. Knjižnica je uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske provela projekt Digitalna zbirka djela Marka Marulića. Rezultat tog projekta je zaista impresivna virtualna izložba Marko Marulić. Sve ilustracije na ovoj virtualnoj izložbi, osim ako nije drugačije navedeno, dostupne su na portalu Digitalne zbirke NSK, središnjem mjestu okupljanja Marulićeve, ali i ostalih digitalnih zbirki Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Osim fizičke, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu organizirala je i niz fizičkih izložaba kojima je podsjećala na značajne obljetnice i rad ovog velikana hrvatske književnosti. Ona koju svakako valja istaknuti pripremljena je 2020. godine u povodu predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem Europske unije. Izložba je pod nazivom Marko Marulić – europski humanist gostovala diljem Litve te u Švicarskoj kako bi Europi i svijetu predstavila Marulića kao jednu od najznačajnijih osoba hrvatke pisane riječi. Putovala bi i šire da je epidemija koronavirusa u tom nije spriječila. Izložba koju također treba spomenuti je izložba Judita postavljena 2021. goodine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u povodou 500. obljetnice tiskanja ovog kapitalog djela hrvatske, ali i svjetske književnosti. Obje su se izložbe organizirale uz podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Kroz sve je navedeno vidljiva višestruka i višeslojna povezanost i simbolika odnosa Marka Marulića i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kao i sve ono što on znači u hrvatskoj kulturi i povijesti. Marko Marulić simbolizira hrvatsko pisano stvaralaštvo i hrvatsku riječ, a Knjižnica, kao stoljetna čuvarica i riznica hrvatske knjige i hrvatske pisane riječi, svojim ukupnim fondom, a posebice onim dijelom koji se izravno ili neizravno odnosi na Marka Marulića, i pola stoljeća godina poslije samo potvrđuje njegovo povlašteno mjesto u hrvatskoj i europskoj književnosti.

Na kraju svakako treba izraziti posebnu zahvalu Književnom krugu Split, posebno dr. sc. Bratislavu Lučinu, voditelju Centra za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkog kruga MARVLIANVM, na čijim se istraživanjima i autorskim tekstovima temelji sadržaj ovog bloga, ali i izložba koju je Knjižnica organizirala.