Sjećanje na Mladena Bjažića (1924. – 2017.)

Onima koji su poznavali Mladena Bjažića, mjesec siječanj vrijeme je prisjećanja na njega. U siječnju se rodio, na današnji dan 1924., a i preminuo, ima već sedam godina, premda se čini kao da je još jučer bio ovdje. Nasmijan, prepoznatljivo guste kose i brka, s naočalama kroz koje je, čini se, svijet bio ljepše i nasmijanije mjesto.

Takvog će ga, bez sumnje, pamtiti oni koji su se s njime susretali – na književnim događanjima, u šibenskoj knjižnici ili na njegovu rodnom otoku Zlarinu. Osobit dojam u jeseni svojeg života na ljude je ostavljao kao voditelj ljetne škole zlarinske čakavštine Neka zvoni ča, koju je godinama vodio predano i s ljubavlju. Na svojem malom otoku, u svojem mikrokozmosu, pun želje da govori o nečem što je smatrao uistinu vrijednim.

Čovjek od riječi

Mladen Bjažić bio je novinar, urednik dječjih listova te dječjeg radijskog i televizijskog programa nekadašnje Radiotelevizije Zagreb. Njegova sklonost pisanoj riječi pretočila se u šarolik književni opus. Pisao je tako pjesme za djecu i odrasle, priče, romane, igrokaze, radiodrame, putopise, reportaže, scenarije za stripove, igrane i dokumentarne filmove i televizijske emisije. Osam romana znanstvenofantastične i pustolovne tematike napisao je u suradnji s književnikom, prevoditeljem i novinarom Zvonimirom Furtingerom. Za dječji roman Opasno po život dobio je 1994. godine Nagradu Ivana Brlić Mažuranić. Bjažićevi se tekstovi danas nalaze u antologijama hrvatske dječje poezije i u hrvatskim čitankama.

Zaljubljenik u devetu umjetnost

Velik je i Bjažićev doprinos razvoju hrvatskog stripa, za što je primio nagradu Andrija Maurović za životno djelo 2009. godine. Kao urednik dječjih listova Pionirska zastava i Pionir pedesetih godina prošlog stoljeća, uveo je strip u tadašnje socijalističko društvo i tako stvorio uvjete za umjetničko stvaranje cijeloj jednog generaciji strip-crtača. Bio je prvi urednik Vjesnikova strip-zabavnika Petko te omladinskog tjednika Plavi vjesnik, čija su se popularnost i velike naklade temeljile uglavnom na stripovima. U njemu su stripove objavljivali autori koje danas smatramo velikanima domaćeg stripa, poput Maurovića, Radilovića, Bekera, W. Neugebauera, Vladimira Delača, Reisingera i drugih. I sam Bjažić je pisao za stripove, a ostat će prije svega zapamćen kao tekstopisac slavne strip-serije Mendo Mendović koju je crtao Borivoj Dovniković Bordo.

Neka zvoni ča

Najživlje i najtoplije stihove ostavio je na čakavštini, a ljubav prema zlarinskom govoru prenosio je na mlađe naraštaje, vodeći godinama otočku školu čakavštine Neka zvoni ča. U svojim je živopisnim predavanjima oživljavao ne samo jezik već čitavo jedno vrijeme zaustavljeno riječima. Bogatstvo minulog vremena ostavio nam je u svojim čakavskim stihovima, osobito onoj nazvanoj Zlarinski čaiku, objavljenoj 2004. godine.