Pisati slobodno: lica i naličja cenzure povijesnih tiskovina

Sloboda medija nesumnjivo je jedan od najvažnijih stupova suvremenoga demokratskog društva, međutim, u ranome razdoblju novinstva na područjima današnje Hrvatske ta sloboda bila je regulirana strogim tiskovnim zakonima koji su podrazumijevali aktivnu politiku cenzure.

Radi sveobuhvatnoga uvida u tadašnju praksu cenzure periodike u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu od 2022. godine, u suradnji s Hrvatskim državnim arhivom i Knjižnicama grada Zagreba, provodimo projekt istraživanja i objedinjavanja cenzuriranih povijesnih tiskovina pod nazivom Pisati slobodno – tematski portal o cenzuri periodike krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Hrvatskoj.

U prvoj fazi projekta usredotočili smo se na periodiku s kraja 19. i početka 20. stoljeća, i to ponajprije iz razloga jer su u to vrijeme novine bile osnovni masovni medij, izvor suvremenih, tekućih informacija i bile su dostupne širemu broju čitatelja, a spisi o njihovoj cenzuri dostupni su kao javno arhivsko gradivo u državnim arhivima.

Kao rezultat projekta nastao je istraživački portal Pisati slobodno koji okuplja izvorna i cenzurirana izdanja periodike tiskane u tome razdoblju u Hrvatskoj ili na hrvatskome jeziku. Ta izdanja dodatno su kontekstualizirana arhivskim spisima s dokumentacijom nastalom u procesu cenzure koji pružaju opsežne informacije o svakome pojedinom primjeru cenzure.

Cenzura kao redovita i zakonski propisana praksa

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća novine su bile temeljni izvor informacija za širu javnost, odnosno pismeni dio građana. Predviđena kao korektivno sredstvo, njihova cenzura bila je redovita praksa propisana i regulirana brojnim zakonima.

Poslovi cenzure provodili su se u tijelima državne uprave, ustanovama pravosuđa i lokalnim policijskim postajama. Prema tadašnjem zakonu, cenzorskomu izvješću, policijskomu zapisniku ili sudskomu spisu o cenzuri trebao se priložiti izvorni primjerak spornih novina, nerijetko s cenzorskim oznakama izvedenima plavom ili crvenom olovkom. Prema naputku cenzora urednik je bio dužan izbaciti te dijelove sadržaja iz oglednoga primjerka novina i to mjesto na stranici ostaviti prazno ili preko njega otisnuti riječi poput „zaplijenjeno“ ili „konfiscirano“, a presudu suda potom je trebao objaviti na naslovnici sljedećega broja.

Koliko god je cenzura bila sistematizirana, izvorna odnosno necenzurirana izdanja u mnogo su slučajeva ipak dospjela u javne prostore i kradomice se čitala unatoč tomu što je čitanje tih novina bilo kazneno djelo, a prekršajnu prijavu bi dobio i čitač novina i urednik, a ponekad i čitaonica u kojoj su se te novine nalazile.

Cenzura govora mržnje

Sadržaj koji je bio cenzuriran u tiskopisima bilo u obliku riječi ili slike u mnogo se slučajeva doista nije pridržavao odredaba ondašnjih zakona o tisku te je izravno poticao na rasnu, etničku ili vjersku netrpeljivost ili mržnju.

Uvidom u izvorno i cenzurirano izdanje danas možemo dobiti važna saznanja o tome što se u to vrijeme smatralo govorom mržnje i kako je cenzor onoga doba utjecao na (ne)širenje istoga. Naravno, današnja percepcija govora mržnje, jednako kao i slobode govora, drukčija je u odnosu na onu s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

Važnost dokumentiranja povijesne cenzure

Dokumentacija nastala u procesima cenzuriranja tiskovina danas je javno arhivsko gradivo koje se čuva u Hrvatskome državnom arhivu i drugim arhivskim ustanovama. Treba imati na umu da su od sredine 19. stoljeća nakladnici zakonom bili obvezani dostavljati svoje tiskovine u Kraljevsku i sveučilišnu biblioteku, danas Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu. Tiskovine čiji je sadržaj bio cenzuriran čuvale su se u Knjižnici te su i danas sastavni dio njezina fonda.

Tražimo primjerke

U slučajevima kada nisu pronađeni primjerci obaju izdanja – izvornoga i cenzuriranoga – jedino po čemu možemo utvrditi da je uopće riječ o cenzuri jesu arhivski spisi, odnosno dokumentacija koja je nastala tijekom postupka cenzure. Metodologija dokumentiranja slučajeva cenzure u novinama potkraj 19. i početkom 20. stoljeća koristit će se i u istraživanjima tiskovina iz kasnijih razdoblja.

Ovim putem pozivamo kolege iz drugih baštinskih ustanova da, kroz prizmu izvornog i cenzuriranog izdanja, pregledaju svoje fondove i pomognu nam naći nedostajuće primjerke.

Istraživački portal Pisati slobodno

Tek kada spojimo izvorno i cenzurirano izdanje te njima pridodamo i arhivski spis o cenzuri, stječemo potpun uvid u sadržaj kakav je trebao biti i kakav je naposljetku bio. Upravo takav sveobuhvatni uvid u cenzuru novina s kraja 19. i početka 20. stoljeća pruža istraživački portal Pisati slobodno koji je radi toga neprocjenjiv izvor informacija znanstvenicima, istraživačima, ali i svim građanima koje zanima uvijek aktualna tema cenzure u masovnim medijima.

Cenzurirani naslovi

Trenutačno su na portalu Pisati slobodno dostupni sljedeći naslovi: Bič (Zagreb), Brana (Zagreb), Hrvatski branik (Srijemska Mitrovica), Stršen (Zagreb,) Tries (Zagreb), Trn (Zagreb) i Vragoljan (Bakar). U ovome tekstu izdvojit ćemo samo nekoliko njih kako bismo prikazali uvid u učestalost prakse cenzuriranja.

Naime, u vrijeme objavljivanja novina Bič, od 1883. do 1885. godine, dokumentirano je 27 slučajeva cenzure, odnosno 27 od 39 brojeva koji su objavljeni u tome razdoblju bili su cenzurirani. U drugome primjerku novina Hrvatski branik, dokumentirana je cenzura na 240 primjerka od 1274 sačuvana broja. U novinama Stršen, od 1899. do 1900. godine, pronađeno je 16 slučajeva cenzure, dok je u novinama Tries od 14 brojeva tiskanih od studenoga 1885. do svibnja 1886. pronađeno njih četiri.

Dodavanje novih naslova na portal se nastavlja, jednako kao i istraživanje drugih naslova koji su bili predmetom cenzure, uključivši i one koje su tiskale zajednice Hrvata u inozemstvu, a čije je raspačavanje na povijesnim prostorima Hrvatske bilo zabranjeno.

Nadamo se da će ovaj projekt i istraživački portal potaknuti daljnja istraživanja u području cenzure tiska kao i u području govora mržnje u povijesti.

Foto: Dobrila Zvonarek / NSK

Vizuali iz fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Knjižnica grada Zagreba i Hrvatskoga državnog arhiva.

Tamara Štefanac 2023. godine u UNESCO-ovu SCEaR newsletteru „Press Freedom and Documentary Heritage“ objavila je članak o dokumentiranju cenzure u hrvatskim povijesnim novinama.