Preskočite do glavnog sadržaja

Najstarije djelo u Grafičkoj zbirci NSK: prikaz Ženeve iz 1493. godine

Maja Karić

Gebenna, prikaz Ženeve otisnut u Nürnbergu u srpnju 1493. godine, najstarije je djelo koje čuva Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Drvorez je nastao u majstorskoj radionici Michaela Wolgemuta i Wilhelma Pleydenwurffa kao jedna od brojnih ilustracija čuvene publikacije humanista i liječnika Hartmanna Schedela pod nazivom Liber chronicarum. Taj Ljetopis se smatra jednim od najistaknutijih primjera ranoga tiskarstva i jedna je od prvih tiskanih knjiga koja je uspješno objedinila ilustraciju i tekst. Pisana je još uvijek u tradiciji shvaćanja ljudske povijesti u sklopu biblijskoga stvaranja svijeta, ali istodobno je upotpunjena i poznatim antičkim te popularnim literarnim izvorima suvremenoga humanizma.

Idejni začetnici i pokrovitelji projekta Sebald Schreyer i Sebastian Kammermeister angažirali su tada vodećega tiskara u Europi Antona Kobergera, dok je drvene ploče za ilustracije izvela jedna od najpoznatijih majstorskih radionica, ona Michaela Wolgemuta i Wilhelma Pleydenwurffa.

Michael Wolgemut je nakon ženidbe udovicom Hansa Pleydenwurffa 1473. godine zajedno s posinkom Wilhelmom nasljedio majstorsku radionicu u Nürnbergu. Isprva je bila poznata po izradi drvoreza, skulptura i oltara no ubrzo se specijalizirala za novu vještinu knjižne ilustracije. U toj čuvenoj radionici, u razdoblju od kraja 1486. do kraja 1489. godine, naukovao je i mladi Albrecht Dürer, umjetnik sjevernoeuropske renesanse, koji je tijekom svojega stvaralaštva do posebne likovne discipline uzdigao grafiku kao samostalno umijeće. Teoretičar i povjesničar umjetnosti Erwin Panofsky navodi kako je moguć Dürerov angažman na Ljetopisu obzirom da su se preliminarni ugovori o izradi ploča mogli sklopiti već 1487. godine te da se analizom određenih ilustracija već može prepoznati Dürerova ruka.

Michael Wolgemut: Gebenna, drvorez, 1493.

Radionica je za opsežan tekst, koji opisuje bitne povijesne događaje, mjesta i čuvene osobe, izradila nešto više od 1800 ilustracija otisnutih sa samo 640-ak drvenih ploča. Drvorez grada Ženeve upotpunjuje tekst o njegovu utemeljenju, etimologiji i suvremenome ekonomskom, društvenom i kulturnome životu, ali poput većine gradova u Ljetopisu, prikaz ne prati točnu topografiju određene lokacije. Većina prikaza gradova nastaje prema vizualnom ili tekstualnom predlošku, a tek nekoliko, poput Nürnberga, prema stvarnoj skici. Ženeva je tek neodređeno mjesto naglašene osnovne prostorne strukture koja odgovara onodobnomu poimanju grada (zamak, crkva i obrambene zidine). Drvorez koji prikazuje Ženevu ponavlja se još četiri puta u istome izdanju – kao Lakonija, pokrajina stare Grčke, Tiberijada u sjevernome Izraelu, talijanski Milano i Dumjat u Egiptu.

Prvo izdanje Liber chronicaruma na latinskome jeziku objavljeno je 12. srpnja, a na njemačkome već 23. prosinca 1493. godine. Tri godine poslije Johann Schönsperger je knjigu, u izmijenjenome formatu, neautorizirano tiskao u Augsburgu, što svjedoči o njezinoj popularnosti i golemu postignuću tada još uvijek mlade umjetnosti tiska. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, uz drvorez koji se čuva u Grafičkoj zbirci, pohranjuje i četiri primjerka nirnberškoga izdanja Liber chronicarum iz 1493. godine, tri primjerka na latinskom te jedan na njemačkom jeziku, u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Izvori

  • Enciklopedija likovnih umjetnosti / [glavni redaktor Andre Mohorovičić]. Zagreb : Leksikografski zavod FNRJ, 1959-1966.
  • Panofsky, Erwin. The life and art of Albrecht Duerer / by Erwin Panofsky ; with a new introduction by Jeffrey Chipps Smith. Princeton ; Oxford : Princeton University Press, 2005.
  • Schedel, Hartmann. Liber chronicarum. Nurembergae : Antonius Koberger, 12. VII. 1493.
  • Schedel, Hartmann. Chronicle of the world : the complete and annotated Nuremberg chronicle of 1493 / Hartmann Schedel ; introduction and appendix by Stephan Fuessel ; [translation Ishbel Flett]. Köln [etc.] : Taschen, 2001.

Tekst je izvorno objavljen 2020. godine u 16. broju časopisa Glas NSK.