Marija Kumičić – život uz pisca i pisanje

Sto šezdeseta obljetnica rođenja Marije Kumičić (11. prosinca 1863. – 22. veljače 1945.) prigoda je za kratak podsjetnik na ovu svestranu književnicu, prevoditeljicu, aktivnu u radu za opće dobro, koja je možda nepravedno gurnuta u zaborav.

U javnosti manje spominjana i isticana nego njezin muž, književnik i političar Eugen Kumičić, Marija Kumičić samozatajno je djelovala uz njega i s njim, ali nikako u njegovoj sjeni. Mužu je bila potpora u njegovu književnom stvaranju. Osim što je prepisivala njegove tekstove, Marija Kumičić ih je i čitala jer je bila prva osoba kojoj bi književnik davao tekstove na čitanje čim bi ih dovršio.

Spisateljica i aktivna društvena djelatnica

Živeći uz književnika i s književnikom, Marija Kumičić i sama se bavila pisanjem. Pisala je poeziju, prozna djela, sastavljala pjesničke antologije i prevodila. Osim što je pisala književna djela i tekstove koji su objavljivani u onodobnoj periodici, bila je aktivna u javnom i u kulturnom životu Zagreba. Bavila se karitativnim i humanitarnim radom i držala je predavanja. Manje je poznato, ali jednako važno, da je Marija Kumičić bila jedna od onih koji su uz Antu Starčevića proveli posljednje mjesece i dane njegova života. Zajedno sa suvremenicama Josipom Glembay i Zorom pl. Trnski, Marija Kumičić djelovala je u društvu Hrvatska žena, koje je osnovano 1929., a ukinuto 1941. godine.

Obiteljska knjižnica Kumičićevih

Djela Marije Kumičić, zajedno s djelima članova njezine uže obitelji, bila su dijelom obiteljske knjižnice Kumičićevih. O njoj je brinuo spisateljev unuk Eugen Kumičić ml., čijom je zaslugom postala dijelom fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. U obiteljskoj je knjižnici i nekoliko autorskih djela Marije Kumičić.

Marija Kumičić i Slava Šenoa

Život i javno djelovanje Marije Kumičić usporedivi su sa životom i djelovanjem njezine starije suvremenice Slave Šenoa. Dvije žene književnih velikana dijelila je vremenska razlika od trinaest godina. Međutim, obje su u Zagrebu druge polovice 19. stoljeća živjele uz književnost i uz književnika. Bile su im pritom potpora u njihovu književnom radu, preuzevši na sebe možda i najzahtjevniju od svih uloga: onu prvih kritičarki i čitateljica. Pritom se nisu osjećale nimalo zakinutima kad su svjesno svoje želje, htijenja i interese podredile obiteljskom životu, a opet spremno i postojano ostale svojima. Rođena iste godine kad i Eugen Kumičić, Slava Šenoa bila je dvanaest godina mlađa od muža Augusta, čiji je književni rad pratila dosljedno i odano. Unatoč razlici u godinama, Slava Šenoa i Marija Kumičić živo su pratile književni rad svojih muževa i aktivno sudjelovale u njemu. Nadživjele su muževe i nakon njihove su smrti, obje skrbile o njihovim vrijednim književnim ostavštinama.

Nova zagrebačka kuharica

Svestrana Marija Kumičić ostavila je traga i u kulinarstvu. Za tadašnje hrvatske prilike priredila je kulinarski priručnik koji je pod naslovom Nova zagrebačka kuharica dosad objavljen u pet izdanja. Početkom 20. stoljeća objavljena su prva četiri izdanja, a peto je izdanje objavljeno 1995. godine. Praktični priručnik za kuhanje s receptima Marija Kumičić sastavlja na temelju postojećih izdanja i priručnika. Izrijekom spominje samo dva kulinarska djela koja su korištena na području Austro-Ugarske Monarhije. Prvo navodi tzv. peštansku kuharicu, koju je sastavila Josephine von St. Hilaire i koja prvi put pod naslovom Die wahre Kochkunst oder neuestes geprüftes und vollständiges illustrirtes Pester Kochbuch izlazi 1820. godine. Zatim navodi priručnik o južnonjemačkoj kuhinji koji pod naslovom Die süddeutsche Küche prvi put izlazi 1858. godine. Napisala ga je Katharina Prato, punim prezimenom Pratobevera. Brinući o dijetnoj prehrani svojeg muža, umirovljenog časnika, autorica putuje s njim i na putovanjima zapisuje recepte. Objavljuje ih u spomenutoj knjizi.