Dan hrvatske knjige – dan kada je dovršena Marulićeva „Judita“

Dan hrvatske knjige odlukom Hrvatskoga sabora iz 1996. godine obilježava se 22. travnja u spomen na Marka Marulića i njegovo na taj dan dovršeno djelo Judita, čije drugo, četvrto i peto izdanje ponosno čuvamo u svojem fondu.

Judita (Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena) je najznamenitije Marulićevo djelo. Dovršena je 1501. i tiskana 1521. godine, a Marulić je doživio tri njezina izdanja.

Otac hrvatske književnosti

Judita je prvi umjetnički ep hrvatske književnosti ispjevan na hrvatskome jeziku zbog kojega je Marulić stekao naslov oca hrvatske književnosti.

Za hrvatsku književnost Marulićevo djelovanje ima ishodišno značenje. U njegovu povijesnom hodu Judita i njegovi ostali hrvatski tekstovi pojavljuju se u vrlo osjetljivu trenutku prijelaza iz kasnoga srednjovjekovlja u renesansu, u njima on sabire naslijeđe prošlosti i usvaja moderne poetičke koncepte te u vlastitoj sintezi stvara djela koja će ostati nezaobilaznim postignućem i trajno poticajnim žarištem budućim stoljećima.

Europski i svjetski odjeci Judite

Stekavši status uzornoga djela hrvatske epike XVI. stoljeća te trajan odjek i ugled u književnoj tradiciji, Judita je, zahvaljujući epskoj obradbi starozavjetne teme na narodnome jeziku, zanimljiva pojava i u europskoj renesansnoj epici. Prevedena je na engleski, mađarski, talijanski, francuski i litavski te dijelom i na slovenski, španjolski i njemački jezik.

O najznamenitijem djelu Marka Marulića pišu leksikoni hrvatske i svjetske književnosti te enciklopedije kao što su Enciclopedia Italiana di scienze, lettere ed arti (Milano, 1934.) i Enciklopedija Jugoslavije 6, uz preslik naslovne stranice prvoga izdanja Judite iz 1521. godine.

Marulićeva Judita navedena je i u trima bitnim katalozima, i to The National Union Catalog (1975.), General catalogue of printed books (London, 1962.) i Catalogue général des livres imprimés de la Bibliothéque Nationale. Tome CVIII, Martin-Mascarel (Auteurs, Paris, 1931.), a svoje mjesto zauzela je i u Albumu znamenitih i zaslužnih Hrvata 925-1925.

O Marulićevoj Juditi pisali su i The National Union Catalog Pre-1956 Imprints, Volume 365 (1975.), Biografia universale antica e moderna (Venezia, 1827.) kao i Firmin Didot u knjizi Nouvelle biographie générale, depuis les temps les plus reculés jusquʼa nos jours. Tome trente-quatrième… publiée par Mm. Firmin Didot frères (Paris, 1861.).

Poznata je još brojna građa u kojoj se spominje Marulićeva Judita, što je i razumno s obzirom na njezin značaj u povijesti hrvatske, ali i svjetske književnosti.

Izdanja i pretisci Judite

Marulić je svoje najpoznatije djelo na hrvatskome jeziku dovršio 22. travnja 1501., a prvi put ga je tiskao Guglielmo da Fontaneto 13. kolovoza 1521. godine u Veneciji.

Marulić je doživio tri izdanja svoje Judite. Prvo izdanje priredio je Splićanin Petar Srićić, a drugo zadarski knjižar Jerolim Mirković 30. svibnja 1522. godine. Drugo izdanje ističe se prema tome što sadrži devet drvoreza s ratnim prizorima. Treće izdanje tiskano je 29. siječnja 1523. godine za dubrovačkoga knjižara Jacoma di Negrija. Judita se sastoji od dvaju proznih prologa i šest pjevanja (libara) pisanih rimovanim dvanaestercem, a sadrži 2126 stihova.

Marulićevu su Juditu priredili i obradili naši najveći književni poznavatelji i povjesničari književnosti kao što su Ivan Kukuljević, Vatroslav Jagić, Marcel Kušar, Vjekoslav Štefanić, Ivan Slamnig i dr.

Početkom 20. stoljeća, 1901. godine, tada novoutemeljeno Društvo hrvatskih književnika i Matica hrvatska objavili su izdanje Judita : epska pjesma u šest pjevanja s opsežnim predgovorom Petra Kasandrića, komentarima Marcela Kušara i likovnim prilozima dvojice istaknutih hrvatskih slikara Celestina Medovića i Otona Ivekovića.

Zanimanje za Marulićevo djelo potaknulo je 1950. i objavljivanje pretiska iz 1521. godine. Ono je približilo Juditu širemu krugu znanstvenika i književnika te nadahnulo na stvaralaštvo mnoge suvremene književnike, likovne umjetnike, pa i redatelje.

Iste, 1950. godine u povodu 500. obljetnice Marulićeva rođenja objavljeno je u Zagrebu izdanje Judite s drvorezima i inicijalima drugoga izdanja iz 1522., gdje je tekst Judite tumačio Marcel Kušar, a revidirao Vjekoslav Štefanić. Priređujući deveto izdanje Judite (Zagreb, 1968.), Vjekoslav Štefanić držao se prethodnoga osmog izdanja uz određene ispravke, ali i propuste kod naslovnih stranica Judite. Isto se ponovilo u izdanju iz 1983. godine, gdje uz Grčićev prijevod stoji napomena da je kao izvornik bez ikakvih izmjena preuzet tekst Judite u redakciji Vjekoslava Štefanića i Ivana Slamniga.

Nadalje, pri predstavljanju Marulićeva spjeva za Školsku knjigu (1974. i ponovljeno izdanje 1976.) Marin Franičević unio je tekstološke i ortografske izmjene u težnji da bude što vjerodostojniji prvomu izdanju Judite iz 1521. godine te kako bi se zaustavila nepotrebna štokavizacija Marulićeva izvornog teksta.

Judita je objavljena u nekoliko različitih izdanja, od kojih se ističe ono s potpunim rječnikom čije je kritičko izdanje priredio Milan Moguš (Književni krug Split, 1988.) i divot-izdanje (Književni krug Split, 1989.) s likovnim prilozima sedamnaestorice hrvatskih slikara i grafičara te ovitkom hrvatskoga slikara Bele Čikoš-Sesije. Na temelju Moguševa izdanja, Školska knjiga 1991. godine tiskala je Juditu s pretiskom prvoga izdanja iz 1521. (priredio Mirko Tomasović), dok je Zagrebačka stvarnost 1995. godine izdala Marulićev spjev s kratkim predgovorom Miroslava Vukmanića i tekstom Judite prema Štefanićevu izdanju iz 1968. godine.

U povodu Godine čitanja i 500. obljetnice prvoga tiska Judite, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavio je 2021. godine najnovije izdanje Judite u kojem je, uz izvornik, objavljena i obradba teksta na standardni hrvatski jezik. Ova se prilagodba razlikuje od dosadašnjih po tome što je u prozi, a riječ je o svima razumljivome suvremenom prijevodu.

Judita u najvećoj hrvatskoj knjižnici

Višestruka je i višeslojna povezanost i simbolika odnosa Marka Marulića i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te svega onog što on znači u hrvatskoj kulturi i povijesti. Marko Marulić simbolizira hrvatsko pisano stvaralaštvo i hrvatsku riječ, a Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu kao stoljetna čuvarica i riznica hrvatske knjige i hrvatske pisane riječi, svojim ukupnim fondom, a posebno onim dijelom koji se izravno ili neizravno odnosi na Marka Marulića, samo potvrđuje njegovo povlašteno mjesto u hrvatskoj i europskoj književnosti.

Judita u Zbirci rukopisa i starih knjiga

Zahvaljujući hrvatskomu povjesničaru i političaru Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom (1816. –1889.), Zbirka rukopisa i starih knjiga NSK može se pohvaliti posjedovanjem nekoliko izvornih djela Marka Marulića.

Davne 1886. godine Kukuljević Sakcinski darovao je tadašnjoj Kraljevskoj sveučilišnoj knjižnici drugo izdanje Marulićeva djela pod nazivom Libar Marca Marula Splichianina uchom se vsdarsi Istoria sfete vdouice Judit u versih haruacchi slosena, danas poznatijega pod nazivom Judita. Izdanje je iz 1522. godine tiskano u Veneciji i na naslovnoj stranici u gornjem dijelu ispisana je glagoljična azbuka, a ispod impresuma nalazi se ex libris Daruje sveučilištnoj Knjižnici Ivan Kukuljević.

Uz to drugo izdanje, Kukuljević je darovao još pet Marulićevih knjiga i jedan rukopis iz 16. stoljeća čime je započeto okupljanje Marulićevih djela. Od ljubljanske Cankarjeve založbe 1978. godine otkupljeno je drugo izdanje Judite (In Vinegia, 1522., primj. b.) zajedno s talijanskim prijevodom De institutione bene vivendi pod nazivom Opera circa l’istitutione del buono, e del betao vivera (In Venetia, 1597.). Marco Bindoni 1586. godine u Veneciji tiska još jedno izdanje ovoga spjeva prema predlošku drugoga izdanja. Tiskara obitelji Bindoni nastavlja s tiskanjem Marulićeve Judite, i 1627. godine, zahvaljujući Agostinu i Alessandru Bindoniju, u Veneciji izlazi i peto izdanje, ovaj put prema uzoru na četvrto, zbog čega su oba izdanja manjega formata. Kasnije, peto izdanje najvjerojatnije u Knjižnicu dolazi krajem 19. stoljeća u vrijeme voditelja Ivana Kostrenčića, dok je akvizicija četvrtoga izdanja najvjerojatnije obavljena tijekom prve polovice 20. stoljeća.

Marulićeva izdanja, koja Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu čuva u fondu Zbirke rukopisa i starih knjiga, mogu se pogledati na portalu Digitalne zbirke NSK.

Opera Judita u Zbirci muzikalija i audiomaterijala

Prilikom otvorenja Hrvatskoga narodog kazališta u Splitu 5. prosinca 1940. godine izvođeni su ulomci djela Judita Marka Marulića za koje je scensku prilagodbu nekoliko prizora preradio Marko Fotez, a glazbu skladao Ivo Tijardović. Partitura, klavirski izvadak i dionice, uz priloženi libreto Judite s glazbom Ive Tijardovića, nalaze se u Zbirci muzikalija i audiomaterijala NSK i dio su pohrane opernoga i operetnoga arhiva HNK u Zagrebu.

U splitskome glazbenom krugu praizvedeno je i drugo djelo nastalo na predlošku epa Marka Marulića – Libar Marca Marula Splichianina. Za operu Judita libreto su 2000. godine izradili Frano Parać i Tonko Maroević, a uprizorenje djela skladatelj je zamišljao upravo sa splitskim ansamblom. Praizvedbom djela 14. srpnja 2000. godine otvorilo se 46. Splitsko ljeto koje je bilo u znaku 550. obljetnice rođenja Marka Marulića. Zbirka muzikalija i audiomaterijala NSK posjeduje tiskano izdanje klavirskoga izvatka Judite u izdanju Cantusa iz 2005. godine.

Izložbe u NSK

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u povodu obilježavanja 500. obljetnice završetka i 500. obljetnice tiskanja prvoga izdanja Judite Marka Marulića pripremila je 2001. i 2021. godine prigodne izložbe.

Uz potporu Ministarstva kulture i medija, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2018. godine projektom Digitalna zbirka djela Marka Marulića digitalizirala je ta djela i javnosti ih predstavila virtualnom izložbom Marko Marulić koja na kreativan i zanimljiv način predstavlja osebujnost Marulićeva stvaralaštva. Judita Marka Marulića predstavljena je i u sklopu predstavljanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kao knjižnice mjeseca na portalu Europske knjižnice.