130 godina Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (1894. – 2024.)

Zbirka rukopisa i starih knjiga, najstarija od četiriju zbirki građe posebne vrste u NSK, utemeljena je kao zasebna ustrojbena jedinica unutar tadašnje Sveučilišne knjižnice 1894. godine.

Njezina je povijest ujedno i povijest Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu s obzirom na to da su u njoj pohranjeni najstariji i najvrjedniji primjerci knjiga iz fonda NSK i najvrjednija građa nacionalne zbirke Croatica.

Sveučilišna knjižnica – knjižnica s bogatim fondom

Kad je 1875. postao ravnateljem Sveučilišne knjižnice, mladi Ivan Kostrenčić je preuzeo upravljanje ustanovom koja je neprestance djelovala od 1607. godine, iako pod različitim nazivima. Preuzeo je knjižnicu s bogatim fondom, čiji su najstariji primjerci nekad bili dijelom isusovačke kolegijske knjižnice na Gradecu.

Knjižnični je fond s vremenom obogaćen nabavkom obiteljskih ili privatnih knjižnica. Knjižnica zagrebačkog kanonika i pisca Baltazara Krčelića, obiteljska knjižnica Patačićevih i knjižnica biskupa Maksimilijana Vrhovca u akademijsku su knjižnicu pristigle kao dar. Također, pojedinačni su primjerci knjiga nabavljani kupnjom, poput primjeraka iz knjižnice grofa Stjepana Niczkyja, koji su uglavnom prirodoslovnog sadržaja.

U prva dva desetljeća postojanja Sveučilišne knjižnice, njezin je fond proširen kako nabavom pojedinačnih primjeraka knjižnične građe, tako i pridodavanjem pojedinačnih knjižnica, poput knjižnice Narodnog muzeja 1876. godine.

Povod za osnutak Zbirke rukopisa i starih knjiga

Osnutku posebne ustrojbene jedinice za pohranu rukopisa i vrijednih knjiga neposredno je prethodila nabava dviju vrijednih knjižnica. Kraljevska zemaljska vlada nabavila je od bečkog antikvara knjižnicu obitelji Zrinski 1892. godine. Sljedeće godine nabavljena je osobna knjižnica Ljudevita Gaja.

Nabavom ovih dviju knjižničnih zbirki u knjižničnom je fondu povećan broj primjeraka rukopisne građe te primjeraka starih i rijetkih knjiga toliko da je bilo potrebno osigurati odgovarajući prostor i način njihove pohrane. Iste godine kad je nabavljena knjižnica Zrinskih, nabavljena je i knjižnica povjesničara umjetnosti i pisca Antona Heinricha Springera s vrijednim primjercima iz povijesti umjetnosti, arheologije i umjetničkog obrta.

Osnivanje Zbirke

Dana 5. lipnja 1894. Ivan Kostrenčić upućuje dopis Visokoj kraljevskoj zemaljskoj vladi u kojemu predlaže da u Sveučilišnoj knjižnici bude osnovana nova ustrojbena jedinica. Kostrenčić moli da se u sklopu tadašnje Sveučilišne knjižnice uredi posebno mjesto za pohranu rukopisa, rijetkih knjiga i umjetnina zajedno s čitaonicom u kojoj bi korisnici dobivali najvrjedniju građu na korištenje i to pod nadzorom ovlaštene osobe. Usto, Kostrenčić spominje da su za novu čitaonicu potrebna četiri specijalna kataloga. Potrebno je izraditi: katalog rukopisa, katalog starih knjiga, katalog Springerove zbirke te katalog inkunabula i rijetkih knjiga svjetske književnosti. Vlada odgovara na upućen joj dopis i dana 24. lipnja 1894. odobrava Kostrenčiću sve što je naveo.

Dan kada je Visoka kraljevska zemaljska vlada odobrila osnutak posebne ustrojbene jedinice u kojoj bi se posebna skrb posvetila najvrjednijoj knjižničnoj građi smatramo utemeljenjem Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK.

Nakon osnutka

Osnutkom posebne ustrojbene jedinice u Sveučilišnoj knjižnici, na jednom je mjestu i u jednoj knjižničnoj zbirci okupljen najvrjedniji knjižnični fond i omogućena je sustavna skrb o njemu te o načinu njegove pohrane. S vremenom se knjižnični fond povećavao, a zbirka rukopisa te zbirka starih i rijetkih knjiga izgrađivane su i upotpunjavane nabavom vrijednih primjeraka rukopisnih kodeksa, novijih rukopisa i rukopisnih ostavština te nabavom primjeraka knjiga tiskanih ručnim tehnikama na hrvatskom jeziku i na drugim europskim jezicima.

Zbirka Croatica

Najveća zbirka starih i rijetkih knjiga jest zbirka Croatica, u kojoj su okupljena djela hrvatskih autora, djela na hrvatskom jeziku i djela tiskana na prostoru hrvatskih zemalja. Ova zbirka odražava bogatu kulturnu povijest hrvatskih prostora i kulturu pismenosti hrvatskog naroda koja je u prošlosti bila trojezična i tropismena. Hrvati su u povijesti pisali na hrvatskom, staroslavenskom i latinskom jeziku, a služili su se glagoljicom, ćirilicom i latinicom.

Preostale zbirke starih i rijetkih knjiga jesu zbirka inkunabula, zbirka starih srbijanskih i crnogorskih knjiga na ćirilici, zbirka starih slovenskih knjiga te zbirka stranih knjiga.

Katalozi Zbirke rukopisa i starih knjiga

Prvi katalozi Zbirke rukopisa i starih knjiga bili su u obliku knjige, kakve ih Kostrenčić preuzima od svojeg prethodnika i nastavlja održavati. Usto, Kostrenčić uvodi i tzv. ceduljne kataloge. Nakon toga, u drugom desetljeću 20. stoljeća, u knjižnično su poslovanje uvedeni katalozi na listićima koji su posve potisnuli kataloge u obliku knjige. Listići su se lako umnažali, a korisnicima je, zahvaljujući tomu, olakšan pregled nad knjižničnom građom, koja im postaje dostupnija. Najzad, koncem 20. stoljeća, kataloge na listićima smijenili su online katalozi, koji su zaživjeli u poslovanju specijalističke zbirke kakva je Zbirka rukopisa i starih knjiga.

U 130 godina postojanja, knjižnični fond Zbirke rukopisa i starih knjiga se povećavao i, selidbama matične knjižnice, mijenjao mjesta svoje pohrane. S vremenom se mijenjao i način knjižničnog poslovanja i upravljanja najvrjednijom građom. Međutim, sustavna skrb za najstariju i najvrjedniju građu ostala je trajnom zadaćom ove Zbirke, koja predstavlja biser ne samo Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu već i hrvatske kulture u cjelini.

Foto: NSK