Neobjavljena priča znamenitih žena: Iz Ostavštine Antuna pl. Cuvaja od Carevdara

Točno stotinu godina nakon što je Antun pl. Cuvaj od Carevdara napisao rukopis pod naslovom Znamenite žene u Hrvatskoj i Slavoniji od najstarijih vremena do danas. Spomenspis izdan uoči tisućgodišnjice osnutka hrvatskoga kraljevstva (925–1925) izrađena je virtualna izložba kao skroman uvod u bogatu i opsežnu Cuvajevu rukopisnu ostavštinu pohranjenu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Rukopisna ostavština Antuna pl. Cuvaja od Carevdara čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u Zbirci rukopisa i starih knjiga (signatura R 8075), a obuhvaća čak dvadeset i šest svezaka. Od toga su u svega tri sveščića obrađeni životopisi žena koje je autor smatrao „spomena vrijednima“, a njegov izbor, kako pokazuju dosadašnja istraživanja, znatno se razlikuje od današnjih uobičajenih izbora i vrednovanja doprinosa hrvatskih žena tijekom povijesti.

Virtualna izložba

Virtualna izložba pod naslovom Neobjavljena priča znamenitih žena: Iz Ostavštine Antuna pl. Cuvaja od Carevdara sadrži izbor biografskih bilježaka o hrvatskim ženama koje je Cuvaj smatrao spomena vrijednima i važnima za hrvatsku povijest. Prvi izbor između znamenitih i poznatih, ali i nepoznatih žena napravio je autor u svojem rukopisu. Drugi je izbor, pripremljen za potrebe virtualne izložbe, napravila dr. sc. Ivana Skuhala Karasman, istraživačica pri zagrebačkome Institutu za filozofiju koji kao partnerska ustanova surađuje s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom na virtualnoj izložbi i pripremi cjelovite objave ovoga dijela ostavštine od 2025. do 2027. godine. Virtualnu izložbu simbolično predstavljamo 5. listopada 2025. na Međunarodni dan učitelja, u spomen na autora koji je ponajprije bio učitelj i koji je težio prenijeti znanje.

Biografske natuknice o ženama

Biografske „životopisne“ natuknice Cuvaj je namjeravao objaviti u povodu obilježavanja tisućite obljetnice hrvatskoga kraljevstva. Prvotno je planirao biografije žena objaviti u sklopu većega djela. Zamislio je veliko izdanje Hrvatskoga životopisnog rječnika, na kojem je radio i za koje je podatke prikupljao čak četrdeset godina. Osim biografskih natuknica o ženama, Cuvaj je sastavio i životopise drugih znamenitih Hrvata iz različitih društvenih slojeva. Nije se usredotočio samo na velike povijesne ličnosti nego je bilježio podatke i o osobama iz različitih društvenih slojeva. Tako je u ostavštini sačuvan i rukopis o znamenitim hrvatskim seljacima.

Biografije žena sačuvane su u trima sveščićima. U prvome, koji autor datira u 1925. godinu, donosi uvodna poglavlja i razmatranja o ulozi žene u hrvatskoj povijesti, završavajući pitanjima o emancipaciji hrvatskih žena. U preostalim dvama sveščićima donosi Azbučnu porednju znamenitih žena u Hrvatskoj i Slavoniji. Riječ je zapravo o biografskim natuknicama ispisanima na listovima veličine otprilike 25 x 20 centimetara, često na već iskorištenim papirima koji su mu dospjeli pod ruku, nerijetko i na poleđini službenih dokumenata. Na svakome je listiću ispisana, ponegdje tek u natuknicama, kratka biografija pojedine žene, a uz poneke su natuknice priložene i fotografije osoba, izrezane iz novina ili časopisa. Takav način rada omogućio je autoru da listiće umeće abecednim redom kako bi nadopunjavao rukopis novim informacijama. Na dnu listića Cuvaj je navodio Pomagala, odnosno izvore iz kojih je preuzimao podatke. Posebnu skupinu izvora činila su pisma žena o kojima je pisao. Naime, Cuvaj je imao običaj zamoliti pojedinu osobu da sama napiše svoj životopis, koji bi onda on skratio i prilagodio formatu biografske natuknice. Tako su sačuvana pisma nekolicine žena, umetnuta abecednim redom na mjesto gdje pripadaju. Rukopis je prošao najmanje tri autorske redakcije, a vjerojatno bi ih bilo i više da je autor rukopis dovršio, jer se između otprilike 600 biografskih bilježaka neka imena ponavljaju.

Dosad su okupljene biografske natuknice ženskih prezimena od slova A do N. Rukopis dakle nije cjelovit, no ne isključuje se mogućnost da se nedostajući svesci u budućnosti pronađu i objedine s ostatkom ostavštine. U svoj je izbor uvrstio žene raznovrsnih profila – obrtnice, barunice, kraljice i grofice, seljanke, vještice, učiteljice, likovne i književne umjetnice, pjevačice i glumice, novinarke i društvene aktivistkinje, pa čak i hrvatske iseljenice koje su većinu života provele u inozemstvu. Izbor koji je oblikovao krajem 19. i početkom 20. stoljeća doista pruža novu, dragocjenu perspektivu hrvatske historiografije toga doba. Dok je njegov suvremenik Vjekoslav Klaić stvarao velike povijesti s naglaskom na nacionalni značaj, Cuvaj se usmjerio povijesti žena, seljaka i obrtnika, trgovaca i drugim društvenim skupinama, čije je osobne priče stavljao u kontekst vremena kojem su pripadale.

Ostavština Antuna pl. Cuvaja od Carevdara u arhivu, muzeju i knjižnici

Razdijeljenost ostavština u različitim baštinskim ustanovama česta je pojava koja istraživačima predstavlja dodatni izazov jer tek istraživanjem pojedinih dijelova pohranjenih na različitim mjestima mogu steći cjelovit uvid u autorovo stvaralaštvo. U Hrvatskome školskom muzeju u Osobnome fondu Antuna pl. Cuvaja (HŠM-A-1005 Cuvaj, Antun) sačuvane su svjedodžbe, priznanja, osobni dokumenti i fotografije te hemeroteka. U Hrvatskome državnom arhivu u Osobnom fondu Antuna pl. Cuvaja (HR-HDA-848) pohranjeni su rukopisi pod naslovom Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj i Slavoniji od najstarijih vremena do danas koje je Antun Cuvaj poslao na natječaj Trgovinske komore u povodu obilježavanja tisućite obljetnice hrvatskoga kraljevstva. Usporedbom sadržaja teksta ustanovljeno je da su natuknice o trgovcima i obrtnicima iz fondova Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Hrvatskoga državnog arhiva vrlo slične, što upućuje na to da su u Knjižnici vjerojatno pohranjene ranije inačice rukopisa koji se danas čuva u Arhivu. Ni taj spomenspis o trgovcima i obrtnicima nije bio objavljen u vremenu kad je napisan jer je na natječaju Trgovinske komore pobijedio povjesničar Rudolf Horvat.

Rukopisna ostavština Antuna pl. Cuvaja od Carevdara, pohranjena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, zasigurno će budućim istraživačima omogućiti novo vrednovanje autorova doprinosa hrvatskoj kulturi, povijesti i znanosti te pružiti nove spoznaje o osobama iz hrvatske prošlosti koje do sada nisu bile prepoznate. Njegovo zanimanje za žene, obrtnike, seljake, trgovce i druge društvene skupine početkom 20. stoljeća predstavlja vrijedan doprinos hrvatskoj historiografiji, čije se cjelovito vrednovanje tek očekuje. Tijekom 2025. godine u Odjelu za zaštitu građe i pohranu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu provode se zaštitni konzervatorsko-restauratorski radovi, nakon kojih će cjelokupna ostavština biti dostupna korisnicima u Zbirci rukopisa i starih knjiga.

Tko je bio Antun pl. Cuvaj od Carevdara?

Ostavštine pohranjene u knjižnicama i drugim baštinskim ustanovama u sebi sadrže izniman istraživački potencijal i kulturološku vrijednost koja nadilazi jedino sadržajni aspekt. One često dokumentiraju vrijeme iz kojega potječu te osobe uključene u njihovo stvaranje i čuvanje. Ipak, ponajprije su odraz osobnosti i interesa svojih stvaratelja. Antun Cuvaj rođen je u Bjelovaru 1854. godine, gdje je završio pučku školu. Kao učitelj matematike počeo je raditi u Bjelovaru od 1874. godine, u vrijeme dok mu je otac Juraj bio gradonačelnik. Od 1875. radio je kao učitelj u sisačkoj građanskoj školi, a već je 1876. godine imenovan njezinim ravnateljem. Godine 1887., u vrijeme banovanja Károlyja Khuen-Hédervárya, imenovan je kraljevskim zemaljskim školskim nadzornikom, kao priznati stručnjak u području školstva i pedagogije. U toj je ulozi obavljao stručni i administrativni nadzor nad radom škola, pružao potporu učiteljima, sudjelovao u oblikovanju suvremenih školskih politika te redovito izvještavao Zemaljsku vladu – Odjel za bogoštovlje i nastavu. Upravo je u tome razdoblju započeo prikupljati podatke za svoj Hrvatski životopisni rječnik, na kojem je radio sljedećih četrdeset godina.

Bio je član i predsjednik Hrvatskoga pedagoškog-književnog zbora te jedan od utemeljitelja Kluba učiteljica, koji je djelovao u posebnim prostorijama Učiteljske čitaonice te okupljao iskusne i početne učiteljice radi međusobne potpore i stručnoga usavršavanja. Njegovim su zalaganjem osnovane i zaklada za dodjelu miraza učiteljicama i učiteljskim kćerima te Učiteljska pripomoćna i posmrtna zadruga. Cuvaj je jedan od najzaslužnijih utemeljitelja Hrvatskoga školskoga muzeja, pomogao je u uređenju Historijske školske knjižnice te je bio među pokretačima časopisa Domaće ognjište. Godine 1908. imenovan je kraljevskim savjetnikom, a iste je godine postao i član stručnoga povjerenstva za zaštitu autorskih prava. Godine 1912. primio je plemstvo s naslovom od Carevdara.

Dužnost zemaljskoga školskog nadzornika za pučke škole obavljao je do umirovljenja 1913. godine. Te je godine i njegov brat Slavko Cuvaj, koji je od 1912. godine bio hrvatski ban, a potom kraljevski komesar, prestao obavljati dužnost nakon što je preživio pokušaj atentata i bio razriješen dužnosti.

Antun Cuvaj autor je brojnih djela, među kojima se posebno ističe Građa za povijest školstva kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, jedno od njegovih najvažnijih ostvarenja koje predstavlja ključan doprinos proučavanju razvoja i značenja hrvatskoga školstva.. Preminuo je 1927. godine, ne dočekavši objavu svojih drugih rukopisa. Bio je u braku s Gizelom Cuvaj rođenom pl. Doboczky koja je preminula 1907., te potom s Herminom Cuvaj koja je preminula 1948. godine. Imao je petero djece: dr. Zlatka Cuvaja, Veru pl. Vidali, Emu Gutschy, Ervina i Bogdana Cuvaja.

Izložba je rezultat suradnje NSK i Instituta za filozofiju. 

Fotografije: Darko Čižmek / NSK

Literatura

Bežen, Ante. „Stožerna nacionalna udruga hrvatskog učiteljstva: 150. obljetnica Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora.“ Napredak 162 (3 –4) 2021. Str. 219 –246.

Cuvaj, Antun. Građa za povijest školstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena dodanas. Drugo ispravljeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: trošak i naklada Kr. Hrv.-slav.-dalm. Zemaljske vlade Odjela za bogoštovlje i nastavu, 1913.

Cuvaj, Slavko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 11. rujna 2025. https://www.enciklopedija.hr/clanak/cuvaj-slavko

Gaćina Škalamera, Sonja. Antun Cuvaj – jedan od vodećih inicijatora osnutka Hrvatskog školskog muzeja, 27. travnja 2021. Blog Hrvatskoga školskog muzeja. https://blog.hsmuzej.hr/2021/04/27/antun-cuvaj-jedan-od-vodecih-inicijatora-osnutka-hrvatskog-skolskog-muzeja

M. P. „25-godišnjici službovanja velem. gospodina Antuna Cuvaja zem. školskog nadzornika.“ Učiteljski glasnik god.1. br. 13. (od 5. listopada 1899.): 193–195.

Posavec, Koraljka. „Doprinos Antuna Cuvaja povijesnom pregledu razvoja pedagoške izobrazbe, osposobljavanja i usavršavanja hrvatskih učitelja.“ Anali za povijest odgoja vol 3(2004). Str.57–81. https://hrcak.srce.hr/334712

Strugar, Vladimir. „Antun Cuvaj – od učitelja do kraljevskog savjetnika.“ Bjelovarski učitelj god.VI. br. 3. (1997). Str. 39–45.