Preskočite do glavnog sadržaja

Etičko i pravno korištenje podataka i informacija 

Ivana Matijević

Ilustrativna fotografija

U digitalnom svijetu gdje je sve nadohvat ruke, važno je znati kako odgovorno koristiti podatke i informacije na koje nailazimo, ali i koje mi stvaramo i distribuiramo.

Poštovanje autorskih prava, pravila lijepog ponašanja na internetu, zaštita privatnosti i pridržavanje zakonskih odredbi postaju nužni za sigurnu i etičnu online prisutnost. U ovom članku pročitajte osnove i praktične savjete za navigaciju kroz te ključne aspekte digitalnog života. 

Internetski bonton

Netiketa (neg. netiquette) ili internetski bonton predstavlja pravila i smjernice za pristojno i odgovorno ponašanje na internetu i općenito u digitalnom okruženju. Ta pravila ponašanja mogu se podijeliti u dvije kategorije – pravila u privatnoj komunikaciji i pravila u komunikaciji unutar grupe ljudi. Neka od pravila opće su prihvaćena i u svakodnevnoj komunikaciji licem u lice, a neka su specifična za internetsko okruženje, npr. poruke pisane isključivo velikim slovima smatraju se vikanjem, a korištenjem posebnih znakova (emotikona) izražava se raspoloženje. (Netiquette – Wikidesk, 2024). 

Pravila i smjernice ponašanja u digitalnom okruženju uključuju poštovanje drugih korisnika, korištenje primjerenog jezika i tonova, poštovanje privatnosti kao i poštovanje autorskih prava i ostalih zakonskih odredbi.  

Privatnost podataka 

Etičko i pravno korištenje podataka i informacija predstavlja jedan od gorućih izazova u suvremenom digitalnom društvu. Kako bi se osigurala zaštita privatnosti, poštovanje prava pojedinaca te integritet u korištenju podataka, važno je slijediti etičke i pravne smjernice, a privatnost korisnika mora biti prioritet u svim procesima prikupljanja i obrade podataka. 

Korisnici pojedinih digitalnih usluga, osobito onih dostupnih online, moraju biti upućeni kako se njihovi podaci koriste. Informirani pristanak znači da korisnici svjesno razumiju i daju svoj pristanak na to koje podatke će dijeliti, s kim, te kako će ti podaci biti obrađeni i čuvani. Transparentnost u tim postupcima omogućava korisnicima da steknu povjerenje u drugu stranu i donesu konačnu odluku o dijeljenju svojih podataka. 

Prikupljanje podataka mora biti svedeno na minimum potreban za ostvarenje dostatne razine usluge potrebne korisniku, a podaci se ne smiju koristiti na način koji bi štetio pojedincima ili društvu u cjelini. Osiguravanje sigurnosti i povjerljivosti podataka etička je i pravna obveza. Tvrtke i ustanove moraju ulagati u sigurnosne mjere poput enkripcije, autentifikacije i sigurnosnih protokola kako bi zaštitile podatke od neovlaštenog pristupa. Također, odgovornost za eventualne greške ili zlouporabe treba jasno pripisati, s uspostavljenim mehanizmima za rješavanje nesuglasica ili povreda. 

Pravo na privatnost je temeljno ljudsko pravo koje se odnosi na zaštitu osobnih informacija i privatnog života pojedinca. U digitalnom okruženju, to znači:  

  • Sigurnost osobnih podataka – osiguravanje osobnih podataka korisnika od neovlaštenog pristupa i zlouporabe; 
  • Ograničeno prikupljanje podataka i informacija – prikupljanje samo nužnih podataka koji su potrebni za ostvarivanje pojedine usluge; 
  • Pravo na anonimnost – kad god je to moguće i opravdano; 
  • Dijeljenje podataka samo uz pristanak. 

Pravo na pristup podacima i informacijama 

Korisnici imaju pravo pristupa svojim podacima, kao i pravo na ispravak netočnih podataka. To znači da tvrtke i ustanove trebaju omogućiti korisnicima da pregledaju i izmijene podatke koji se o njima čuvaju kad god je to moguće. 

Također, postoji pravo javnosti na uvid u javne informacije, kao dijela odgovornosti i transparentnosti tijela javne vlasti prema svojim građanima. Pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija u Hrvatskoj se ostvaruje u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013, 85/2015, 69/2022), koji je usklađen s Direktivom 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora. 

Načela prava na pristup informacijama su: 

  • javnost i slobodni pristup; 
  • pravodobnost, potpunost i točnost informacija; 
  • jednakost; 
  • raspolaganje informacijama. 

Autorsko pravo i srodna prava 

Autorsko pravo i srodna prava važan su dio zaštite kreativnih radova poput knjiga, umjetnosti, glazbe, filmova i drugih originalnih djela, kako u fizičkom tako i u online okruženju. Autorsko pravo i GDPR igraju ključnu ulogu u osiguravanju poštovanja pravnog okvira za korištenje podataka i sadržaja. 

Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/2021) autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo, a autorsko djelo predstavlja originalnu intelektualnu tvorevinu iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Osim autorskih prava, postoje i srodna prava, koja se odnose na zaštitu izvođača, producenata i emitera, kao što su prava izvođača na njihove izvedbe. 

Autorsko pravo štiti izvorna djela od neovlaštenog kopiranja, distribucije, prikazivanja i drugih oblika uporabe. Prava se obično primjenjuju odmah nakon što je djelo stvoreno i dokumentirano, najčešće bez potrebe za dodatnim registracijama.  

GDPR, odnosno Opća uredba o zaštiti podataka, predstavlja europski pravni okvir usmjeren na zaštitu osobnih podataka građana EU-a. 

Za zaštitu vlastitog djela, osobito u online okruženju, preporuka je koristiti licencije. Najpoznatije su svakako licencije Creative Commons. Postoji šest različitih vrsta, a korisnik treba samo odabrati koja vrsta je najpogodnija za njegovo djelo te ju navesti u svom djelu. U izboru licencije poslužite se online alatom License Chooser. 

Citiranje

Kako bi se pravilno odnosili prema informacijama i sadržajima u fizičkom i online okruženju bitno je obratiti pozornost na sljedeće: 

  • Citiranje i navođenje pri korištenju izvora, osobito u znanstvene i istraživačke svrhe; potrebno je pravilno citirati izvor i navesti autora; 
  • Licenciranje i dozvole – prije samog korištenja tuđeg djela, korisno je provesti istraživanje o autorstvu, pribaviti potrebne dozvole ili koristiti sadržaje u skladu s uvjetima licencija; 
  • Poštovanje ograničenja – slijedite upute i uvjete korištenja koje je postavio autor ili vlasnik, osobito kod digitalnih resursa poput glazbe, fotografija i videa. 

Citiranje u širem smislu označava navođenje izvora korištenih za pisanje vlastitoga rada. Citiranje u užem smislu podrazumijeva navođenje tuđih riječi, misli ili ideja u tekstu. Zatim je potrebno povezati te citate s bibliografskom bilješkom i na kraju precizno navesti potpune bilješke uz tekst u popisu literature (Hebrang Grgić, I. et al., 2018). 

Postoji više sustava i stilova citiranja, ovisno o namjeni i vrsti djela, kao i o pravilima pojedine struke ili o području znanosti. Ako ste student, za stil citiranja seminarskih, završnih i diplomskih radova svakako se raspitajte na svojoj matičnoj ustanovi. Više o citiranju, osobito u digitalnom okruženju, preporučujemo priručnik “Citiranje u digitalnom okruženju” (dostupan u popisu literature na dnu članka). U našem pravopisu objašnjeno je navođenje bibliografskih jedinica i navođenje u tekstu. 

Postoji i niz alata za automatsko generiranje citata, od kojih su mnogi besplatno dostupni, primjerice EasyBib, MyBib, Citation Builder, Citation Machine i mnogi drugi. Naravno, i alati umjetne inteligencije, poput ChatGPT-a, nude mogućnost automatskog generiranja citata. Najčešće korišteni alati za upravljanje bibliografskim bilješkama su Zotero i Mendeley, kao slobodno dostupni alati, te EndNote i RefWorks, kao alati koji su komercijalni. I neki alati za oblikovanje teksta (poput MS Worda) imaju mogućnost upravljanja bibliografskim bilješkama. 

Korisne poveznice i literatura

Bibliografske jedinice – Hrvatski pravopis. (2024). Pravopis.hr. http://pravopis.hr/pravilo/bibliografske-jedinice/87/ 

Direktiva – 2003/98 – EN – EUR-Lex. (2021). Europa.eu. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=celex:32003L0098 

Hebrang Grgić, I., Ivanjko, T., Melinščak Zlodi, I. i Mučnjak, D. (2018). Citiranje u digitalnom okruženju: priručnik. Zagreb: Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:131:801018. 

Horvat, A.; Živković, D. (2009). Knjižnice i autorsko pravo.  Hrvatska sveučilišna naklada 

Kako se zaštititi u svijetu interneta i mobilnih uredaja. (n.d.). Retrieved November 12, 2024, from https://www.hakom.hr/UserDocsImages/2023/dokumenti/HAKOM_brosura-Kako%20se%20zastititi%20u%20svijet%20interneta%20i%20mobilnih%20uredjaja_2023.pdf?vel=4012490&fbclid=IwAR2UDUEBKxMKZBO9J7UspaqPXSmZ18MpMdlaMKgnbBO5Ovd5j7DyqOeIJmQ 

Netiquette – Wikidesk. (2024). Carnet.hr. https://helpdesk.carnet.hr/Netiquette 

Share your work – Creative Commons. (2023, September 27). Creative Commons. https://creativecommons.org/share-your-work/ 

Središnji portal za potrošače – Kako se zaštititi u svijetu interneta i mobilnih uređaja? (2023). Središnji portal za potrošače. https://www.szp.hr/aktualno/kako-se-zastititi-u-svijetu-interneta-i-mobilnih-uredaja/1082 

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. (2021). Narodne-Novine.nn.hr. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_10_111_1941.html 

Zakon o pravu na pristup informacijama. (2024). Narodne novine. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_02_25_403.html 

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta Pametno do informacija: knjižnična mobilna aplikacija u službi informacijske i medijske pismenosti kojeg je u 2024. godini podržalo Ministarstvo kulture i medija RH.