Grafike i crteži Tomislava Krizmana u Grafičkoj zbirci NSK

Tomislav Krizman ubraja se među najznačajnije hrvatske umjetnike 20. stoljeća. Ovaj istaknuti grafičar, slikar, dizajner i scenograf također je među potpisnicima podrške osnivanju Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice od 20. listopada 1918. godine.

Školovao se u Zagrebu, Beču, Parizu i Münchenu te je studijski putovao Europom i regijom, što je rezultiralo serijama putopisnih grafika u kojima prikazuje krajolike, arhitektonske spomenike i život ulice, dočaravajući lokalni ugođaj.

Posvetio se reformi umjetničkoga obrta vizualnim oblikovanjem životnoga prostora u stilu sveobuhvatnog umjetničkog djela (Gesamtkunstwerka) te osnivanjem Društva za promicanje umjetničkog obrta „Djelo“ 1926. godine. Grafiku kao samostalni umjetnički medij promovirao je vodstvom zagrebačke Obrtne škole (danas Škola primijenjene umjetnosti i dizajna) i prve privatne likovne škole koju je utemeljio 1910. godine u vlastitom ateljeu u Ilici. Uz Ljubu Babića i Zlatka Šulentića bio je jedan od pokretača „Proljetnog salona”, povijesno značajnom nizu izložbi koje su se većinom održavale u Zagrebu između 1916. i 1928. godine. Autor je prvog hrvatskog grafičkog priručnika „O grafičkim vještinama“ (Zagreb, 1952.) te niza članaka o grafici i umjetničkom obrtu.

Svoj prepoznatljiv umjetnički izraz oblikovao je snažnim, psihološki okarakteriziranim autoportretima i portretima, poput impresivnog portreta supruge Marijane velikih dimenzija ili onih Marye Delvard, njegove vječne muze i inspiracije. Ova pjevačica, recitatorica i suosnivačica Elf Scharfrichtera, prvog kabareta u Münchenu 1901. godine, bila je golemo Krizmanovo nadahnuće što se očituje u njenim brojnim portretima, ali i u tome što je autor njezin lik pretvorio u simbolički vizual koji je prožimao i njegove druge radove.

Tako Grafička zbirka danas čuva dva portreta, odnosno tri prikaza Marye Delvard – dio njenog lica pojavljuje i u gornjem desnom kutu umjetnikova autoportreta. Ovoj intrigantnoj likovnoj opčinjenosti svjedoči i britka crtica Antuna Gustava Matoša, koji 1909. godine u članku „Dojmovi s umjetničke izložbe“ (Hrvatska smotra, Zagreb, br. 9-10, str. 274-277.) duhovito primjećuje: „Sa svojom vječnom Delward već nas gnjavi. Ako je taj apokaliptični lik njegov, ne mora biti i naš demon…“.

Krizman je u Grafičkoj zbirci NSK zastupljen s 59 grafika, dvije grafičke mape i 15 crteža, od čega je sam umjetnik Knjižnici darovao 24 grafike 1920. godine u znak potpore i afirmacije mlade Zbirke. Od 2026. godine njegova djela postala su javno dobro i sada su slobodno dostupna na portalu Digitalne zbirke NSK za proučavanje i daljnju kulturnu i znanstvenu interpretaciju.

Izvori slika: Grafička zbirka NSK