Pogled izbliza: Zbirka muzikalija i audiomaterijala NSK

Glazba je jedan od najvažnijih oblika kulturnoga izražavanja, a njezino očuvanje omogućuje razumijevanje umjetničkih, društvenih i povijesnih okolnosti u kojima je nastajala. U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici upravo tu ulogu ima Zbirka muzikalija i audiomaterijala, posebna zbirka koja sustavno prikuplja, obrađuje, čuva i daje na korištenje glazbenu građu u njezinim različitim pojavnim oblicima, od rukopisnih partitura do zvučnih snimaka.

Kao posebna zbirka utemeljena je 1942. godine izdvajanjem glazbene građe iz općega fonda Knjižnice. Tijekom više od osam desetljeća razvila se u središnje mjesto za proučavanje hrvatske glazbene kulture, a njezin se fond neprekidno obogaćuje kupnjom, darovima, ostavštinama i sustavom dostave obveznoga primjerka, zahvaljujući kojemu se u Knjižnici trajno pohranjuje značajan dio hrvatske glazbene produkcije.

Što čini fond Zbirke?

Fond Zbirke muzikalija i audiomaterijala obuhvaća raznoliku i sadržajno bogatu građu koja dokumentira kontinuitet hrvatskoga glazbenog stvaralaštva, izvođačke prakse, glazbenoga nakladništva i recepcije glazbe od 18. stoljeća do suvremenoga doba. Kao središnja nacionalna zbirka glazbene građe okuplja izvore važne za muzikološka, povijesna, bibliografska i kulturološka istraživanja.

Fond čine rukopisne i tiskane muzikalije, skladateljske ostavštine, pojedinačne autografske partiture, notne tiskovine, libreta, koncertni programi i druga dokumentacija povezana s glazbenim životom. Uz rukopisnu građu obuhvaća i opsežnu zbirku tiskanih muzikalija koja dokumentira razvoj hrvatskoga glazbenog nakladništva i distribucije notne građe. Značajan dio fonda čini i zvučna građa na različitim nosačima zvuka koja omogućuje praćenje razvoja hrvatske diskografije, interpretacije i glazbene produkcije. Raznovrsnost i reprezentativnost fonda čine Zbirku nezaobilaznim mjestom za proučavanje i očuvanje hrvatske glazbene baštine.

Skladateljske ostavštine i glazbeni rukopisi – vrijednost glazbenih izvora

Među najvrjednijim cjelinama fonda posebno se ističu skladateljske ostavštine koje predstavljaju zaokružene cjeline nastale djelovanjem pojedinoga skladatelja. Osim autografskih partitura i dovršenih skladbi, često obuhvaćaju skice, radne inačice, prijepise, raspise dionica, korekture, bilješke i raznovrsnu popratnu dokumentaciju povezanu sa skladateljevim profesionalnim i umjetničkim djelovanjem. Kao primarni izvori za muzikološka istraživanja omogućuju praćenje geneze glazbenoga djela, rekonstrukciju skladateljskoga procesa i uvid u različite faze oblikovanja skladbe – od početne ideje do konačne inačice namijenjene izvedbi ili tisku. Ujedno pružaju dragocjene podatke o glazbenome životu, izvođačkoj praksi, institucionalnome okviru i kulturnome kontekstu pojedinoga razdoblja.

Sastavni dio skladateljskih ostavština čini i popratna dokumentacija koja je važan izvor za proučavanje hrvatskoga glazbenog života. U tu skupinu građe ubrajaju se koncertni programi, plakati, libreta, korespondencija, novinski izresci, fotografije i drugi dokumenti nastali u kontekstu skladateljske, izvođačke, pedagoške ili organizacijske djelatnosti. Premda ne sadrži glazbenu notaciju, takva građa pruža vrijedan kontekst za razumijevanje nastanka, izvedbe i recepcije glazbenih djela. Omogućuje i sustavno praćenje repertoara, izvođačkih praksi, djelovanja glazbenih institucija i društava te profesionalnih mreža skladatelja i izvođača.

Ostavštine istaknutih hrvatskih skladatelja

Zbirka čuva ostavštine brojnih istaknutih hrvatskih skladatelja. Među najvrednijim cjelinama ističe se zbirka Franje Ksavera Kuhača (1834. – 1911.), jedne od najvažnijih osobnosti u povijesti hrvatske glazbe. Njegov predani sakupljački rad, koji je nazvao Arkiv glasbotvorina, sačuvan je danas u obliku rukopisnih i tiskanih izvora brojnih hrvatskih i inozemnih skladatelja. Zahvaljujući Kuhačevu nastojanju da prikupi i sačuva vrijedne glazbene izvore, u fondu Zbirke muzikalija danas se čuvaju autografi i druga građa skladatelja poput Johanna Petrusa Jakoba Haibela (1762. – 1826.), Fortunata Pintarića (1798. – 1867.), Nikole Strmića (1839. – 1896.), Ivana Padovca (1800. – 1873.) i Ferde Livadića (1799. – 1879.) kao i brojnih drugih autora koji su obilježili hrvatsku glazbenu povijest.

Među prikupljenim cjelinama posebno mjesto zauzimaju operne partiture Vatroslava Lisinskoga, uključujući prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba napisanu 1846. godine, kao i njegovu drugu operu Porin. Zbirka čuva i gotovo cjelovitu ostavštinu Ivana pl. Zajca (1832. – 1914.) koja broji više od tisuću opusa, uključujući njegovu opernu trilogiju Mislav, Ban Leget i najpoznatiju među njima operu Nikola Šubić Zrinjski koja predstavlja važan dokument oblikovanja hrvatskoga nacionalnog opernog repertoara u drugoj polovici 19. stoljeća.

Među značajnijim cjelinama ističe se i ostavština Blagoja Berse (1873. – 1934.), jednoga od najznačajnijih hrvatskih skladatelja prijelaza iz romantizma prema glazbenoj moderni. U njoj se čuvaju neka od Bersinih najpoznatijih djela, poput partitura simfonijskih pjesama Sunčana polja i Sablasti.

U Zbirci se nalazi i vrlo opsežna ostavština Antuna Dobronića, koja uz brojne autografe notnih zapisa sadrži i iznimno bogatu popratnu dokumentaciju, čime dobiva dodatnu istraživačku vrijednost. Zanimljivo je da su jedini rukopisni izvori Dore Pejačević u NSK njezina pisma iz korespondencije s Antunom Dobronićem.

Ostavštine skladatelja 20. stoljeća    

Vrijedan dio fonda čine i ostavštine skladatelja 20. stoljeća, među kojima se ističu ostavštine Jakova Gotovca, čiju najpoznatiju i najizvođeniju operu Ero s onoga svijeta Zbirka čuva u rukopisnoj partituri, Frana Lhotke (1883. – 1962.), Božidara Širole (1889. – 1956.), Ivana Brkanovića (1906. – 1987.), Ivane Lang (1912. – 1982.), Miroslava Miletića (1925. – 2018.) i Silvija Foretića (1940. – 2024.) kao i brojnih drugih skladatelja koji su ostavili traga u hrvatskoj glazbi. Uz skladbe, ostavštine uključuju i bogatu popratnu dokumentaciju koja omogućuje podroban uvid u njihov profesionalni i stvaralački rad. Fond Zbirke obuhvaća i djela skladatelja čije stvaralaštvo svjedoči o raznolikosti glazbenih tehnika i stilova 20. i 21. stoljeća te predstavlja vrijedan doprinos suvremenoj hrvatskoj glazbi. Među njima se ističu Anđelko Klobučar (1931. – 2016.), Marko Ruždjak (1946. – 2012.) i Davorin Kempf (1947. – 2022.), čija se djela i ostavštine također čuvaju u Zbirci.

Za muzikologe i druge istraživače upravo su skladateljske ostavštine među najvrjednijim izvorima jer omogućuju praćenje nastanka glazbenoga djela – od prve ideje i skice do konačne inačice namijenjene izvedbi ili tisku.

Notne tiskovine u fondu Zbirke

Glazba je stoljećima opstajala zahvaljujući mogućnosti njezina zapisivanja, a glazbena izdanja predstavljaju poveznicu između glazbenoga izvora i njegove izvedbe. Notna izdanja sustavno se prikupljaju u Zbirci koja danas čuva opsežan fond tiskanih muzikalija od izdanja iz sredine 19. stoljeća do suvremenih kritičkih i sabranih izdanja djela hrvatskih skladatelja nastalih na temelju podrobnoga proučavanja izvorne građe. Takva izdanja ne služe samo znanstvenim istraživanjima nego i suvremenoj izvedbenoj praksi jer omogućuju pouzdanu rekonstrukciju skladateljeve izvorne zamisli.

Starije notne tiskovine i rijetka izdanja

Osim suvremenih izdanja, u fondu Zbirke muzikalija nalaze se i starije notne tiskovine, danas rijetka izdanja koja svjedoče o postupnome razvoju hrvatskoga glazbenog nakladništva tijekom 19. i početka 20. stoljeća. U tome su procesu važnu ulogu imali izdavači povezani s tiskarama i knjižarama, među kojima se ističu Kugli i Deutsch te kasniji St. Kugli, čija su izdanja bila ponajprije usmjerena na popularni i pedagoški repertoar. Uz njih, u Zbirci se čuvaju i izdanja manjih ili specijaliziranih nakladnika koji su povremeno objavljivali notni materijal, čime se dodatno potvrđuje raznolikost hrvatske glazbene produkcije.

Posebno se ističu izdanja zagrebačke Naklade Albini, osobito važna za razvoj hrvatskoga glazbenog nakladništva te popularizaciju salonske i popularne glazbe na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. U fondu Zbirke muzikalija čuva se više od petsto njihovih notnih izdanja, prepoznatljivih po tipiziranim, ali dekorativno oblikovanim naslovnicama. Obuhvaćaju širok raspon žanrova, od salonskih skladbi i popularnih plesova do obrada opernih i operetnih ulomaka, čime odražavaju ukus tadašnje građanske publike i širenje glazbene kulture u privatnome i javnome životu.

Zahvaljujući sustavnomu prikupljanju i očuvanju, fond notnih izdanja danas pruža jedinstven uvid u razvoj hrvatske glazbene kulture, nakladništva i glazbenoga života. Njegova vrijednost nadilazi samu notnu građu te ga čini važnim dijelom nacionalne kulturne baštine.

Zvučna baština u Zbirci

Osim notne građe, Zbirka sustavno prikuplja i čuva zvučne zapise koji dokumentiraju hrvatsku glazbenu kulturu 20. i 21. stoljeća. Fond zvučne građe oblikovan je postupno zahvaljujući obveznomu primjerku, darovima i otkupu građe, čime je tijekom desetljeća izgrađena reprezentativna zbirka koja obuhvaća više medija i širok raspon glazbenih žanrova. Od najranijih šelaknih ploča s početka 20. stoljeća, preko vinilnih ploča do kompaktnih diskova i digitalnih izdanja, Zbirka je sustavno pratila razvoj fonografske tehnologije i diskografske produkcije, ali i promjene u glazbenome ukusu i izvedbenoj praksi. Riječ je o jednoj od najopsežnijih zbirki zvučne građe Croatica koja obuhvaća izdanja hrvatskih skladatelja, izvođača i ansambala. Fond danas sadrži desetke tisuća nosača zvuka, među kojima su najbrojnije gramofonske ploče i kompaktni diskovi.

Gramofonske ploče od šelaka na 78 okretaja u minuti

Osobitu vrijednost imaju najstariji zvučni zapisi, ponajprije gramofonske ploče od šelaka na 78 okretaja u minuti. Riječ je o krhkim i danas rijetkim nosačima zvuka koji potječu iz razdoblja kada se fonografija tek oblikovala kao nova tehnologija i kulturna praksa. Budući da su ta izdanja nastajala prije uspostave sustava obveznoga primjerka za zvučnu građu, u Zbirku su dospjela jedino zahvaljujući darovima privatnih osoba i kolekcionara te pomno biranim otkupima. Na tim su pločama zabilježene interpretacije koje odražavaju repertoar ranoga 20. stoljeća i obilježavaju rano razdoblje fonografske produkcije. Među najvrednijim primjercima starije zvučne građe ističu se snimke zagrebačke tvrtke Edison Bell Penkala, jednoga od začetnika hrvatske diskografske industrije.

Posebno mjesto zauzima snimka Tijardovićeve opere Mala Floramye iz 1931. godine, jedna od najranijih cjelovitih opernih snimaka nastalih u Hrvatskoj. Osim klasičnoga te opernoga i operetnoga repertoara, EBP je postavljao temelje domaće diskografije te danas, zahvaljujući tomu, u fondu imamo snimke ranih hrvatskih šlagera u interpretacijama izvođača poput Vlahe Paljetka (1893. – 1944.) i Andrije Konca (1914. – 1945.) kao i drugih istaknutih izvođača popularne glazbe.

Fonoteka Čapka

U okviru akvizicija starije zvučne građe osobito se ističe uloga darova privatnih kolekcionara, čiji su fondovi često rezultat dugogodišnjega, sustavnoga i stručno utemeljenoga prikupljanja. Takve zbirke ne odražavaju samo individualni ukus nego i visok stupanj poznavanja diskografskoga repertoara te svijest o njegovoj baštinskoj vrijednosti. Među njima se osobito izdvaja Fonoteka Čapka, dar gospodina Eduarda Čapke (1923. – 2016.), jedinstvena i sadržajno iznimno bogata cjelina s više od 6000 gramofonskih ploča oblikovana tijekom gotovo sedam desetljeća neprekidnoga prikupljanja.

Strukturno, fonoteka obuhvaća različite tipove nosača zvuka – od ploča od šelaka različitih promjera, preko vinilnih LP izdanja do gramofonskih ploča formata singl, čime vjerno odražava tehnološki razvoj diskografije. Repertoarno, riječ je o pomno profiliranoj zbirci koja uključuje reprezentativna ostvarenja klasične glazbe hrvatskih i inozemnih skladatelja, ali i rijetke snimke tradicijske, popularne i salonske glazbe. U tome smislu fonoteka predstavlja značajan doprinos baštinskoj građi i razumijevanju širega kulturnoga okvira u sklopu kojega se oblikovala fonografska industrija.

Hrvatska diskografska produkcija i obvezni primjerak

Zahvaljujući sustavu obveznoga primjerka, Zbirka desetljećima sustavno prikuplja domaću diskografsku produkciju i danas čuva više desetaka tisuća primjeraka gramofonskih ploča. Velik dio zvučnoga fonda čine izdanja Croatia Recordsa, nekadašnjega Jugotona, naše najveće diskografske kuće koja je tijekom druge polovice 20. stoljeća ključno oblikovala glazbeni ukus i repertoar. Zbirka gramofonskih ploča danas obuhvaća opsežan fond vinilnih izdanja koja, uz bogat glazbeni sadržaj, sadržavaju i vrijedne stručne popratne tekstove te zanimljiva vizualno-grafička rješenja ovitaka. Kao takve, ploče predstavljaju vrijedan izvor ne samo za glazbena i muzikološka istraživanja nego i za proučavanje vizualnoga konteksta, dizajna i šire popularne kulture vremena u kojem su nastale.

Zbirka danas

Danas Zbirka muzikalija i audiomaterijala nije samo mjesto pohrane glazbene građe nego i aktivno središte istraživanja, stručnoga rada i promicanja hrvatske glazbene baštine. Njezini se fondovi koriste u znanstvenim istraživanjima, izložbenim projektima, izdavačkim inicijativama i pripremi koncertnih izvedbi. Kao nacionalno središte za prikupljanje i očuvanje glazbene baštine, Zbirka predstavlja nezaobilazno mjesto za sve koji žele istražiti bogatstvo hrvatske glazbene kulture – od rukopisne partiture do zvučne snimke, od skladateljske skice do koncertne izvedbe.

Neprekidnom digitalizacijom vrijedni izvori postupno postaju dostupni i izvan prostora Knjižnice, čime se otvaraju nove mogućnosti za njihovo istraživanje i interpretaciju. Tako Zbirka ne čuva samo tragove hrvatske glazbene prošlosti nego aktivno sudjeluje u njihovu prenošenju budućim naraštajima. Digitalna i digitalizirana glazbena građa iz fonda Zbirke dostupna je na portalu Digitalne zbirke NSK.

Foto: NSK