Petnaest godina D-festa: razgovor o konferenciji i zajednici koja gradi hrvatsku digitalnu baštinu

Završen je 15. festival hrvatskih digitalizacijskih projekata – D-fest koji je u svojem jubilarnom izdanju u NSK okupio gotovo 200 sudionika. Tijekom zadnjih petnaest godina ovaj je stručni skup postao jedno od ključnih mjesta susreta stručnjaka koji se bave digitalizacijom i digitalnom transformacijom kulturne baštine u Hrvatskoj.

Od prvih rasprava o skeniranju i metapodatcima do današnjih tema poput interoperabilnosti, trajne pohrane i umjetne inteligencije, konferencija je pratila razvoj digitalizacije cijeloga AKM područja, istodobno okupljajući zajednicu koja aktivno oblikuje njegovu budućnost.

S predsjednicom Programskoga odbora D-festa dr. sc. Sofijom Klarin Zadravec, pomoćnicom glavne ravnateljice za djelatnost nacionalne knjižnice Republike Hrvatske (NSK), i predsjednicom Organizacijskoga odbora i članicom Programskoga odbora D-festa Renatom Petrušić, knjižničarskom savjetnicom u Centru za razvoj Hrvatske digitalne knjižnice (NSK), razgovarali smo o Festivalu i tome kako se tijekom petnaest godina mijenjao pristup digitalizaciji u knjižnicama, arhivima i muzejima te koliko su projekti poput e-Kulture pridonijeli dostupnosti i vidljivosti hrvatske kulturne baštine. Dotaknuli smo se i važnosti interdisciplinarne suradnje, kontakata i projekata nastalih upravo zahvaljujući D-festu, ali i viđenja budućnosti digitalne kulturne baštine u Hrvatskoj.

U ovih petnaest godina održavanja, što smatrate najvećim uspjehom D-festa? Njegov stručni utjecaj, zajednicu koju je okupio ili možda sposobnost da prati i pokreće nova pitanja u području digitalne transformacije baštinskih ustanova?

Sofija: Sve navedeno! D-fest iz godine u godinu okuplja sve veći broj sudionika, a ove smo godine zabilježili najveću posjećenost dosad. Osobitu zahvalnost u tome smislu dugujemo svima koji su tijekom godina gradili i razvijali D-fest. Posebno bih istaknula stručnost i ozbiljnost s kojima se nakon petnaest godina održavanja skupa preispituje dosadašnji rad na digitalizaciji građe te raspravlja o novim mogućnostima, i to uz velik entuzijazam koji se iz godine u godinu prenosi na nove sudionike i izlagače D-festa. To nas osobito raduje.

Renata: Teško je izdvojiti samo jedno, ali čini mi se da je najveći uspjeh upravo zajednica koja se okupila oko D-festa. D-fest je od prvoga izdanja zamišljen kao prostor razmjene znanja i ideja, a ne samo predstavljanja gotovih rezultata. Petnaest godina održavanja jasno pokazuje da struka prepoznaje vrijednost takvoga mjesta susreta i da digitalizacija kulturne baštine u Hrvatskoj više nije sporedna tema. Jednako me veseli što je D-fest pratio razvoj područja, od pitanja skeniranja i metapodataka do strategija digitalne transformacije i umjetne inteligencije.

Kada usporedite prve D-festove i ovogodišnje izdanje, što se prema Vašem mišljenju najviše promijenilo u pristupu kojim knjižnice, arhivi i muzeji provode digitalizaciju?

Sofija: S obzirom na sve veći napredak u provedbi digitalizacije, promijenio se i ton izlaganja kolega na D-festu. Od predstavljanja projekata u kojima je mnogo toga nedostajalo, osobito u financijskome i organizacijskome smislu, došli smo do toga da ustanove, iako situacija i dalje nije idealna, uspijevaju pronaći mogućnosti za daljnji razvoj te postupno mijenjaju pristup organizaciji i provedbi digitalizacije. Zato su zadnjih godina i izlaganja na D-festu postala optimističnija i pozitivnija.

Renata: Nekada se o digitalizaciji govorilo primarno kao o tehničkome procesu: kako skenirati, u kojoj rezoluciji i prema kojim standardima. Iako i danas razgovaramo o tim temama, u prvome su planu pitanja upravljanja, održivosti i dugoročnoga pristupa digitalnoj građi. Knjižnice, arhivi i muzeji sve češće digitalizaciju promatraju kao strateško, a ne samo operativno pitanje.

Koji su onda danas najveći izazovi u dugoročnome očuvanju digitalne građe: tehnologija, financiranje, stručni kadar ili nešto četvrto?

Sofija: Unatoč razvijenoj infrastrukturi i dalje je potrebna promjena pristupa organizaciji poslovanja ustanova kako bi se digitalizacija građe prestala samo načelno isticati kao ključna aktivnost u osiguravanju dostupnosti, dok se u praksi često doživljava kao usputan posao bez ozbiljnijih ulaganja u opremu, sustave i djelatnike.

Renata: Svi navedeni čimbenici predstavljaju stvarne izazove, no na prvo bih mjesto stavila potrebu za stabilnim institucionalnim okvirom koji digitalizaciju prepoznaje kao redovitu djelatnost te sustavno ulaže u obrazovanje i zadržavanje stručnjaka.

Spomenule ste da digitalizacija više nije samo tehničko pitanje. Koliko je danas važna interdisciplinarna suradnja između informatičara, knjižničara, arhivista, muzealaca i istraživača?

Sofija: Suradnja je iznimno važna. Cijelo AKM područje dijeli ista temeljna pitanja koja se dalje otvaraju u radu na digitalizaciji pojedinih vrsta građe, a u praksi se međusobno nadopunjujemo i učimo zajedno s informatičarima i istraživačima. Usporedba tema kojima se bave AKM, D-fest, KAM, e-Kultura, Europeana, DARIAH, CLARIN, DABAR te brojni drugi skupovi, projekti i platforme jasno pokazuje slične izazove i snažnu interdisciplinarnu povezanost.

Renata: Bez interdisciplinarne suradnje digitalizacija ostaje nedovršen proces. Digitaliziran fond koji nitko ne može pronaći ili koristiti ne ispunjava svoju svrhu. Knjižničari i arhivisti razumiju građu i njezin kontekst, informatičari infrastrukturu, a istraživači korisničke potrebe, i tek njihovom suradnjom dobivamo smislenu cjelinu.

D-fest je tijekom godina postao važno mjesto susreta stručnjaka iz knjižnica, arhiva, muzeja i drugih ustanova. Je li bilo određenih projekata ili inicijativa ostvarenih upravo zahvaljujući tim kontaktima na D-festu?

Sofija: Svakako su brojni spontani razgovori među kolegama na D-festu potaknuli nove mogućnosti i olakšali prve korake u prijavi projekata digitalizacije. Zajednica se pritom okupila i oko velikoga nacionalnog interdisciplinarnog projekta e-Kultura koji je D-fest neprekidno pratio i redovito izvještavao o njegovim rezultatima.

Renata: Poznato mi je nekoliko suradnji i projekata koji su izravno proizišli iz razgovora na D-festu. Službeni su programi važni, ali ono što se događa tijekom stanki, uz kavu, jednako je vrijedno. Kada stručnjaci iz različitih ustanova godinama redovito dolaze na isti skup, razvija se povjerenje koje olakšava buduću suradnju i iz kojega proizlaze brojni zanimljivi projekti i programi.

Tijekom godina često se govorilo o infrastrukturi, standardima i interoperabilnosti. Koliko su hrvatske ustanove danas stvarno povezane kada je riječ o digitalnoj baštini?

Sofija: Okupljanje i izgradnja mreže digitalnih zbirki knjižnične građe zadaća je Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Iako se taj proces može činiti sporim, postupno uključivanje digitalnih knjižničnih zbirki i razvoj Hrvatske digitalne knjižnice usmjereni su na osiguravanje kvalitetnoga i sustavnoga objedinjavanja digitalne građe. I dalje postoje razlike u razumijevanju uloge sustava za upravljanje digitalnom građom, pristupima rješavanju pitanja autorskoga prava te prihvaćanju važnosti trajne pohrane i slobodnoga pristupa javnomu dobru. Unatoč tim razlikama vidljiv je neprekidan napredak.

Renata: Napredak je vidljiv i sve smo bliže stvarnoj interoperabilnosti. Inicijative i infrastrukturni projekti poput e-Kulture, u kojem sudjeluju sve tri AKM zajednice, pridonose tomu procesu, no u praksi je potrebno još raditi na uključivanju ustanova i usklađivanju praksi. Problem nije samo tehnički, to je i pitanje razumijevanja zajedničkih ciljeva, ali i resursa i volje za usklađivanjem.

Spomenuli smo već nekoliko puta projekt e-Kultura koji je bio važna tema prethodnih, ali i ovogodišnjega D-festa. Kakav je njegov dugoročni utjecaj na dostupnost i vidljivost hrvatske kulturne baštine?

Sofija: Projekt e-Kultura umnogome je pridonio povezivanju i standardizaciji postupaka digitalizacije te okupljanju i trajnoj pohrani digitalne kulturne baštine. Posebno je važna uspostava nacionalnoga sustava trajne pohrane, dok ujednačivanje opisa i njihov daljnji razvoj pridonose kvalitetnijemu pretraživanju i većoj dostupnosti građe javnosti. Značajan je i početak sustavne dostave metapodataka Europeani i drugim međunarodnim sustavima, čime se dodatno promiču dostupnost i vidljivost hrvatske kulture, znanosti i jezika nakon gotovo dvadeset godina iščekivanja.

Renata: Projekt predstavlja važan pomak jer je prvi put sustavno povezao baštinske ustanove u zajednički informacijski okvir na nacionalnoj razini. Naravno, implementacija je složena i razlikuje se među ustanovama, a upravo su to teme o kojima smo na D-festu često razgovarali. Ključno pitanje više nije je li sustav uspostavljen, nego kako ga održavati, razvijati i osigurati dostupnost kvalitetnoga sadržaja.

Kako nastaje programski koncept D-festa? Kako birate teme i predavače te koliko program oblikuju suvremeni izazovi struke?

Sofija: Pripreme za novi D-fest započinju odmah nakon završetka aktualnoga skupa. Analiziraju se teme koje su izazvale najveći interes, zapažanja i komentari sudionika te mogući izazovi i područja u kojima postoji potreba za dodatnom edukacijom. Tijekom godine neprekidno razmjenjujemo informacije o novim inicijativama i projektima te pratimo rasprave i teme koje se pojavljuju na drugim relevantnim skupovima i u suradnji s inozemnim kolegama.

Renata: Program nastaje na temelju praćenja tema u struci, povratnih informacija sudionika i procjene Programskoga odbora o tome što je u određenome trenutku najvažnije i najrelevantnije. Trudimo se svake godine uključiti barem jednu temu koja je korak ispred trenutačnih zbivanja, odnosno nešto što tek postaje važna tema u struci. Istodobno, D-fest mora ostati praktičan i povezan sa stvarnim okolnostima hrvatskih ustanova, a ne samo s teorijskim okvirom, pa su teme uvijek otvorene za izlaganja iz širokoga područja digitalizacijskih programa i projekata ostvarenih tijekom prethodne godine.

Postoji li neki projekt, predavanje ili trenutak s prethodnih D-festova koji vam se posebno urezao u sjećanje?

Sofija: Najviše volim izlaganja koja podsjećaju na priču o Davidu i Golijatu, ona u kojima, unatoč brojnim preprekama u digitalizaciji građe ili drugim razvojnim projektima, manje ustanove ili pojedinci uspiju pronaći kreativna rješenja i ostvariti rezultate koji nadahnjuju.

Renata: Teško je izdvojiti jedan trenutak tijekom petnaest godina, ali ono što mi uvijek ostaje u sjećanju jesu rasprave koje su se razvile nakon posebno zanimljivih izlaganja i druženja s kolegama koji dijele entuzijazam prema području kojim se bavimo. Upravo se u tim spontanim razgovorima, uz kavu ili nakon završetka programa, najjasnije vidi koliko je D-fest više od konferencije. Kao dio organizacije svake godine ponovno svjedočim tomu koliko truda, predanosti i, što je možda najvažnije, iskrenoga veselja moji kolege ulažu u pripremu D-festa. Ta se pozitivna energija prenosi na cijeli D-fest i vjerujem da je sudionici prepoznaju.

I za kraj, pogledajmo sljedećih petnaest godina! Kako vidite budućnost digitalne kulturne baštine u Hrvatskoj i kakvu bi ulogu u tome trebala imati Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu?

Sofija: Kao što pokazuje i program D-festa, sve se više govori o primjeni umjetne inteligencije u poslovima digitalizacije, osobito radi povećanja učinkovitosti, kvalitete i ekonomičnosti procesa, ali i o rizicima kojima su pritom izloženi sustavi za upravljanje digitalnom građom. Iako je teško predvidjeti daljnji razvoj područja, važno je stalno učiti, istraživati mogućnosti primjene novih tehnologija i koristiti rješenja koja mogu unaprijediti izradu digitalnih preslika te njihove mogućnosti pretraživanja i korištenja.

Pred NSK je daljnji razvoj Hrvatske digitalne knjižnice, razvoj sustava prihvata i trajne pohrane digitalnoga obveznog primjerka te nastavak digitalizacije građe. Kako bismo javnosti i istraživačima olakšali korištenje digitalnom građom, nastavit ćemo rad na njezinoj kontekstualizaciji u sklopu tematskih portala i razvoju istraživačke infrastrukture u suradnji s partnerskim ustanovama. Želimo omogućiti povezivanje digitalnih zbirki u Hrvatskoj, ali i uključivanje inozemne Croatice, uz nove načine korištenja i predstavljanja građe, kvalitetnije metapodatke i primjenu novih tehnoloških mogućnosti.

Renata: Nadam se budućnosti u kojoj je hrvatska digitalna baština doista dostupna, ne samo pohranjena nego i aktivno korištena u obrazovanju, istraživanju i svakodnevnome životu. NSK pritom ima ulogu koordinatora i važnoga nositelja razvoja, ali to svakako mora biti zajednički projekt svih baštinskih zajednica. Digitalna transformacija nije cilj, nego stalan proces prilagodbe, i vjerujem da smo to kao zajednica prepoznali i prihvatili. Ako 30. D-fest bude mogao pokazati da smo izgradili održiv i međusobno povezan ekosustav digitalne baštine, smatrat ću to iznimnim uspjehom.

Foto: NSK