• 03.11.2013. - Autor: Veronika Čelić-Tica

  TATJANA BLAŽEKOVIĆ – LEGENDA HRVATSKOGA ŠKOLSKOG KNJIŽNIČARSTVA

Tatjana Blažeković, djevojački Hanžeković, rođena je u Osijeku 1918. godine. Kći je prof. dr. Marijana Hanžekovića, pravnika i ekonomista te profesora književnosti i jezika, koji se bavio gotovo svim područjima ekonomije, osobito financijama, fiskalnim i monetarnim sustavom, bankarstvom, vrijednosnim papirima i burzama. Diplomirala je 1940. godine na zagrebačkom Filozofskom fakultetu na katedri germanistike, a na istom je fakultetu i doktorirala 1957. godine, s disertacijom Engleska književnost i hrvatska moderna na Odsjeku za anglistiku. Nakon završenog studija prvo je vrijeme radila u Narodnoj banci u Beogradu te Hrvatskoj državnoj banci u Zagrebu. Sudjelovala je u NOB-u kao kulturni komesar, a nakon rata radi u Gradskoj knjižnici u Zagrebu.

Najveći dio svog života posvetila je knjižničarstvu, napose školskom knjižničarstvu. U Rijeci radi u Naučnoj biblioteci, sadašnjoj Sveučilišnoj knjižnici, a na riječkoj Pedagoškoj akademiji 1965. osniva studij Školskog knjižničarstva te  piše priručnik za školske knjižničare Biblioteka osnovne škole i sveučilišni udžbenik Knjižnica osnovne škole s prof. Brankom Furlan. Prof. Tatjana Blažeković odgojila je brojne generacije knjižničara kojima i danas njezine metode razumijevanja školskog knjižničarstva olakšavaju svakodnevni rad.

Gospođu Tatjanu, kako sam je uvijek zvala, prvi put sam susrela kao mlada studentica, volonterka u knjižnici na FF-u, gdje sam radila s poznatom profesoricom – knjižničarkom Jelenom Očak. Bio je to kratak susret. Ostale su mi u pamćenju tople smeđe oči i otvoren osmijeh. Profesionalno smo počele surađivati mnogo kasnije, ja kao mlada pripravnica u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu na poslovima stručnog suradnika za školske knjižnice, a gospođa Tatjana kao znanstveni savjetnik na poslijediplomskom studiju u Referalnom centru. Vrlo susretljiva, upoznala me sa svojim dotadašnjim radom na školskim knjižnicama i odmah uvela u svoj svijet knjižničarstva. Vidjelo se da su joj školske knjižnice na srcu, kao i mladi ljudi i njihov odgoj i obrazovanje. Gospođa Tatjana je imala dvoje odrasle djece, Dafnu i Borisa. Iako ih nije često spominjala, dalo se naslutiti da je beskrajno ponosna na njih. Vjerojatno je to utjecalo na njezin stav prema životu, koji je bio optimističan, pozitivan i nadasve otvoren, posebno prema mladim ljudima.

Te 1986. godine počele smo raditi zajedno na tri projektna zadatka: Standardu za rad školskih knjižnica kao bibliotečno-informacijskih centara odgoja i osnovnog obrazovanja, Prikazu poslova i zadataka stručnih suradnika (bibliotekara) razvojne pedagoške službe u osnovnoj školi te  priručniku Knjižnica osnovne škole (treće ponovljeno izdanje). Bili su to za ono vrijeme veliki zadatci koji se sigurno, bez obzira na raznovrsne stručnjake koji su se uključivali prema potrebi, ne bi bili realizirali bez gospođe Tatjane.

Njezin autoritet, upornost i argumentiranost otvarali su i vrata onih najzagriženijih subjekata kojih uvijek ima i u politici i u struci. Pokušavajući afirmirati dignitet školske knjižnice, a osjećajući marginalizaciju njezina značenja, intenzivno radi na informatizaciji školskih knjižnica. U međuvremenu je u Razvojnoj službi Nacionalne i sveučilišne knjižnice izrađen program preobrazbe školske knjižnice u suvremenu školsku knjižnicu – bibliotečno-informacijski centar (BIC). Iako je bila protiv uvođenja jezičnih akrobacija, posebno u nazive za školske knjižnice, gospođa Tatjana je znala da bez suvremene školske knjižnice nema ni suvremenoga obrazovnog programa.

Ostvarujući taj projekt, u Hrvatskoj se otvara 9 suvremenih školskih knjižnica. Gospođa Tatjana je proputovala svih 9 regija u Hrvatskoj te ukazivala na nužnost unapređivanja rada školskih knjižnica, u kojima će se odvijati timski rad, stjecati sposobnost samoobrazovanja i trajnog obrazovanja.  Potiče edukaciju školskih knjižničara u više segmenata stručnog rada u školskoj knjižnici te sudjeluje i sama predaje u nizu seminara na temu inventarizacije, klasifikacije, katalogizacije i automatizacije školskih knjižnica.

Vlakom, autobusom, zaprežnim kolima, putovale smo diljem doma, ukazujući da je knjiga oduvijek temelj opstanka i ukupnog napretka pojedinca i društva. Bilo je tu različitih dogodovština. Pamtim jednu. Predvečerje je rata. Putujemo u Osijek s kolegama iz NSK s ciljem da u matičnoj službi Gradske knjižnice održimo predavanje o informatizaciji knjižnica, posebno školskih. Vojna policija (naša) zaustavlja kombi i privodi nas u obližnju policijsku stanicu. Pretražuju nas i traže potvrdu iz Zagreba o cilju našeg putovanja. Gospođa Tatjana je sve to mirno primila, dapače sve nas je nasmijavala, opisujući rešpekt policajca koji ju je pregledao. Kada smo pak stigli u Osijek, bili smo na nišanu s druge strane Drave. Umirala sam od straha. Primite me pod ruku, ne bu se niš dogodilo, sumrak je i ja slabo vidim, pa bute i meni pomogli. Da, gospođa Tatjana se nije bojala.

Značajni i posljednji veliki projekt je bilo treće ponovljeno i prerađeno izdanje priručnika Knjižnica osnovne škole, Tatjane Blažeković i Branke Furlan. Ovdje moram spomenuti i Ivana Mihela, tadašnjeg ravnatelja Nacionalne i sveučilišne biblioteke, bez čije pomoći ponovljenog izdanja sigurno ne bi bilo. On je posebno volio Tatjanu Blažeković, cijenio njezino znanje i poštivao njezin rad. Mnogo uglednih ljudi je željelo surađivati s Tatjanom. Među njima je bio i književni kritičar i pjesnik, knjižničar Anđelko Novaković, recenzent spomenutog priručnika, koji je napisao:  Knjižnica osnovne škole, autorica Tatjane Blažeković i Branke Furlan je početnica za učenike, učitelje, roditelje, knjižničare, posebno za autore školskih programa na obrazovnoj i odgojnoj razini.

Noć knjige 2013. u školskoj knjižnici Osnovne škole Klana

Na kraju, evo i jedne misli iz toga priručnika: Ljubav prema radu u knjižnici najvažniji je element u njezinu razvoju; stručni ljudi koji poletno obavljaju svoj posao, koji vole knjigu i djecu, koji obavljaju raznovrsne pedagoške zadatke u radu s knjigom znatno će pridonijeti da knjižnice postanu bitan činitelj u modernizaciji nastave i da značajno utječu na odgoj i obrazovanje učenika.

Doktorica Tatjana Blažeković – gospođa Tatjana zbog svojega je dugogodišnjeg zauzimanja za ostvarivanje programa razvoja školskih knjižnica kroz predani, stručni i znanstveni rad te edukaciju velikog broja školskih knjižničara u Hrvatskoj, promičući temelje knjižnične i informacijske djelatnosti, otišla u legendu 2. studenoga 2011. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj.