• 13.02.2017. - Autor: Dobrila Zvonarek

  PLAVA LISICA – KNJIŽEVNA POSLASTICA S “RUBA NASELJIVA SVIJETA”

„U tvom svijetu možda to ne bi bila velika vijest, ali ovdje jest: jedna je žena umrla, a jedan čovjek nestao.“

Rečenica iz pisma koje botaničar Friðrik Friðjónsson upućuje svome neimenovanom prijatelju na kraju ovoga nevelikog romana na najjednostavniji način sažima njegovu fabulu, u djelu u kojemu fabula možda i nije toliko važna. Dvije naoko nepovezane priče povod su za konstruiranje jedne mnogo složenije, u kojoj se, na tragu bajke, sukobljavaju dobro i zlo, na rubu „naseljiva svijeta“, u ledenom, okrutnom i očaravajućem islandskom krajoliku.

Ideja kao rođena da se njome pozabavi jedan pjesnik, netko tko umije govoriti mnogo govoreći malo. I zaista, pisac Sjón u prvome je dijelu romana ustupio mjesto Sjónu pjesniku, dopustio poetskoj funkciji jezika da priču gradi u svome tempu, po svojim zakonitostima, pretvarajući nadmetanje čovjeka i životinje, svećenika Baldura Skuggasona i plave lisice, u gotovo mitsku borbu. Lov na lisicu tako odmah postaje nešto mnogo više od lova, držeći čitatelja u neizvjesnosti ne samo zbog njegova ishoda već i zbog značenja koje mu u tekstu tek valja otkriti.

Drugi dio romana vraća nas vremenski dva dana unatrag, donoseći priču o botaničaru Friðjónssonu i njegovoj štićenici Abbi, ženi s Downovim sindromom, koja je netom preminula. Njezin je život već sam po sebi bio čudo, činjenica koja prkosi surovim zakonima koji vladaju na rubu svijeta, gdje se djece poput nje rješava pri porodu ili se ona prepuštaju prirodi (premda je, vidjet ćemo u nastavku romana, priroda čovjeka često mnogo okrutnija od prirode same). Za otkrivanje raskrižja na kojima su se susreli putevi ovoga islandskog botaničara i Abbe, Hafdís Jónsdóttir, valja poći još dalje u prošlost, ponirući u vješto pleteno prozno tkanje, u kojemu se neočekivano križaju sudbine i naziru mogući raspleti. No i njih je moguće predmnijevati tek na razini logike; uključe li se ovdje elementi mita i bajke, zaogrnuti ruhom islandskih narodnih priča i šarmom basne, čitati Sjóna postaje očekivanje neočekivanog, prava književna poslastica.

Islandski književnik Sjón predstavlja roman “Plava lisica” na 9. riječkom festivalu autora i sajmu knjige vRIsak. Fotografija preuzeta sa stranice: www.radio.hrt.hr

Roman „Plava lisica“ Sigurjóna Birgira Sigurðssona zvanog Sjón objavljen je u trideset i tri zemlje, odnedavno i na hrvatskom jeziku, u prijevodu Tatjane Latinović. Prvo je to Sjónovo djelo u nas, čije izdavanje svakako treba pozdraviti. Ono je dio VBZ-ova izdavačkog pothvata Europom u 30 knjiga, biblioteke koja je objavljena uz potporu programa Kreativna Europa Europske unije. Njegovo izdavanje 2016. godine pobudilo je interes domaće javnosti, osobito uz gostovanje samoga autora na vRIsku, devetom riječkom festivalu autora i sajmu knjiga, koji se održao od 2. do 12. lipnja. Tim je povodom u studiju Radija Rijeke, u razgovoru s novinarom Ivicom Vrkićem, na pitanje smatra li sebe islandskim ili međunarodnim piscem, Sjón ustvrdio: „Mislim da sam prvenstveno islandski pisac, i sama činjenica da sam kao islandski književnik preveden na više od trideset jezika je možda dokaz toga da čovjek može biti popularan i uspjeti u svijetu kao predstavnik svog jezika i kulture.“

A toliko je toga „islandskog“ u romanu ovoga islandskog književnika da je ono neodvojivo od njegova cjelovitog razumijevanja – ako je rasplet kao takav u konačnici uopće dohvatljiv. U rasvjetljavanju nekih elemenata pomaže nam sam autor, koji već u uvodnoj bilješci objašnjava naslov izvornika: „Skuggabaldur, m., zlo stvorenje u islandskim narodnim pričama, kojeg se treba plašiti. Vjeruje se da je potomak mačke i lisice; u prenesenom značenju to je sumnjiv čovjek, zlobnik.“ Koga je ustvari lovio okrutni svećenik Baldur Skuggason i tko je pobijedio u toj neizvjesnoj borbi, otkrivaju i istovremeno mistificiraju stranice ovoga snažnog i dojmljivog romana, koji često briše granice između proznog i poetskog.

„’Vidio sam svemir! Načinjen je od poezije!’
Pravi Islanđanin, en rigtig Islaending, zaključiše Danci.“