-
17.07.2014. - Autor: Dobrila Zvonarek
KNJIGA KOJA SE VRATILA KUĆI
Kada je njemački dramatičar August von Kotzebue pisao svoja djela, nije ni slutio da će jedno od njih, gotovo dvjesto godina kasnije, stvoriti simpatičan i kolegijalan most između dviju država. A upravo to se dogodilo.
Kako to obično biva, dobra vijest je prispjela pismom. Povjesničar iz Berlina, profesor Jens Thiel, ravnateljici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu obratio se zbog „stvari koja je malo neobična, ali zanimljiva za nju i njezinu knjižnicu“.
Naime, u potrazi za vrijednim i zanimljivim knjigama, za kakvima ljubitelji literature često tragaju, pribavio je Von Kotzebueov primjerak knjige „Theater“, izdan u Leipzigu davne 1841. godine.
Profesor Thiel, kao i svaki zadovoljni bibiliofil koji je postao vlasnikom novoga člana svoje kućne biblioteke, svoga bi knjiškog prijatelja uredno pospremio na policu da ga u tome nije spriječila malena oznaka na poleđini knjige. Na njoj je, napisan pomalo arhaičnim fontom, stajao naziv Kraljevske sveučilišne biblioteke u Zagrebu, institucije koja je u svojoj dugoj povijesti izmijenila nekoliko imena, ali ne i svoj značaj i ulogu za Hrvatsku i njezino najveće, zagrebačko sveučilište. Riječ je, dakako, o Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Kako je knjiga iz fonda najveće hrvatske knjižnice završila u Berlinu? Možemo li uopće pretpostaviti? Nepažnjom nekog davnog zaposlenika? Otuđenjem? Ili nekim legitimnim putem, koji danas ne možemo domisliti?
Vrijednost svake knjižnice, najmanje, ali i najveće, ne čini samo građa koju čuva i daje na korištenje već i ljudi – kako oni koji u njoj rade, tako i oni koji cijene njezinu važnost za zajednicu u kojoj otvara svoja vrata. Bez spoznaje o njezinoj ulozi i mogućnostima koje nudi svakome tko se nađe ispred njezinih polica, knjižnica ostaje tek dobra ponuda – poziv koji čeka odgovor, izazov koji iščekuje akciju.
Zahvaljujući profesoru Jensu Thielu, maleno djelo Augusta von Kotzebuea vratilo se u fond najveće hrvatske biblioteke. Priča je to sa sretnim završetkom – po samog autora, kojega će moći čitati i proučavati generacije korisnika, i po Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu – koja je vratila davno izgubljenog člana svoje velike obitelji.