• 07.01.2021. - Autor: Kristina Silaj

  ZINKA SARIC PARDO: JOŠ DALJE OD TVOJIH TRAGOVA (MOJ POVRATAK KUĆI)

Kad si nadahnut nekim velikim ciljem, nekim izvanrednim projektom, misli pomiču granicu, um svladava ograničenja, svijet se širi u svim smjerovima i odjednom se nađeš u novome u čudesnom svijetu. Uspavane snage, vještine i darovitosti ožive i shvatiš da si mnogo veći nego što si ikada sanjao.

Ljubav i duhovnost u suvremenom svijetu nisu dio poslovnog, profesionalnog plana, organizacije društva; ljubav i duhovnost u svijetu su neplanirane. Bit duhovnosti je pak svjestan pokušaj božanskog da ga uvrstimo u dio našeg plana kako bi on predusretao nesreće, zlo, probleme. Bit je božanskog da rješava zavrzlame i da olakšava. Peruanska književnica hrvatskog porijekla Zinka Saric Pardo, kao i mnogi drugi duhovni pisci, pokušala je na što jednostavniji način pokazati da su božansko i božanstvenost prisutni u svakoj osobi te duhovni put glavne junakinje opisuje kao povratak kući, doslovno povratak sebi, korijenima biti duše, duševnosti. Njezino je kratko djelo važno upravo zbog jasnoće prikaza duhovnosti te zbog mogućnosti da ljudi svih obrazovnih ljestvica s lakoćom razumiju da im pravo na duhovnost pripada. Sa španjolskog jezika ovo je sinkretičko, neobično djelo u kojem su oblikovane meditativne misli i spojena religiozna književnost različitih tradicija prevela hrvatska prevoditeljica Željka Lovrenčić. Duhovnost u ovom životu za rijetke je duhovni svijet odreknuća od svega što postoji u svijetu. No svi ostali jednostavno bi morali prihvaćati, pored materijalnih vrijednosti i radnih kvaliteta koje su neosporne, duhovne vrijednosti kako bi stvorili ravnotežu. Kroz materijalnost stvara se potrebna materijalna sigurnost, no zbog negiranja svoje duboke duševne prirode, ponašanje čovjeka gubi dozu humanosti i dolazi do tragedija koje ne pogađaju samo one koji negiraju tu prirodu, već cijeli niz osoba koje stradavaju širom svijeta. Teško je kraj toliko lijepe odjeće, obuće, parfema i modnih dodataka te skupocjenih predmeta izreći riječ „prašina“, izraz za materijalnost bez duše, a potpuno odreknuće od materijalnog postizali su uglavnom samo sveci –  kršćanski sveci (npr. sveti Franjo koji je spavao na kamenu), jogini, budisti, derviši, pojedinci bogati duhom koji su ipak dar mnogim osobama te se njihova duhovnost očituje u pomaganju drugima u njihovim duhovnostima.

Neplanirana duhovnost događa se svakoj osobi barem jednom u životu jer božansko savršenstvo nikog ne zaboravlja te ostavlja svakoj osobi mogućnost da u slobodi izabere „kojim će putem hoditi“. Negiranje takvog iskustva i uspoređivanje s drugima nepotrebno je jer sve duhovnosti tvrde da je čovjek duboko ljubljen od boga, dakle svaki čovjek, bez obzira na posebnost i društveni status. Pravi uspjeh je uzdignuće iznad svog osobnog problema, iznad „zle sudbine“; u kršćanstvu je to jednostavno nadilaženje križa. Budući da u stvarnom životu i u današnjoj organizaciji društva u kojem je duhovnost neplanirana čovjek mora svaki dan odgovorno brinuti o vlastitoj egzistenciji, poziv na ljubav ne bi ga trebao zbunjivati, kao što ne bi trebao dopustiti ni ponižavanje ljubavi na način da je samo tjelesna, niti joj pak u istoj mjeri tjelesnost oduzimati. Tijelo kao simbol ljepote nije problem zapadne civilizacije već direktan odaziv pozivu na ljepotu čija je neodoljiva tjelesna dimenzija i privlačnost opisana čak u Pjesmi nad pjesmama. Mnoge duhovne osobe pišu da je spolnost srce Boga (npr. poznati hrvatski kršćanin Rajko Bundalo); ljepota duhovnosti i duše daleko nadilazi fizičku ljepotu koja obične ljude zbunjuje, ali mnoge obične žene su ljepotice zbog duševnosti i vjere i stoga treba razumjeti glavnu junakinju koja otkriva duhovan svijet s glavnom porukom da nakon što se tisuću puta padne tisuću puta treba ustati do samog kraja, dakle uporno ustajati u svakodnevici sa sviješću da siva zona stvarnosti, pa i blještavilo i glamur, nisu jedina stvarnost. Duhovna dimenzija treba samo naših pet minuta, pišu poznati hrvatski svećenici. Treba odgovorno brinuti o životu, ljudskoj dimenziji, samo malo treba skupiti hrabrost i uvrstiti ovakva jednostavna duhovna djela u svoj plan i raspored.