• 02.07.2020. - Autor: Kristina Silaj

  ŽELJKO MALNAR – KROZ SUROVU DIVLJINU LIKE

Mijo Jaić Lički. Željko Malnar: Kroz surovu divljinu Like, Zagreb, 2020.

Zapanjujuće je kako često žalimo za stvarima koje u životu nismo napravili ili su nas mimoišle. Jedna od njih mogla bi biti i to što nismo osobno upoznali pustolova i novinara Željka Malnara, koji je preminuo 9. srpnja 2013. godine nakon burnog života, proživljenog po mjeri stotinu drugih. Poslije čitanja putopisa po Lici autora Mije Jaića Ličkog, bjelodano je da su njih dvojica bili više od standardnih prijatelja jer su se upoznali sedamdesetih godina 20. stoljeća, a Liku su počeli zajedno istraživati na početku milenija. Sam Malnar nazvao ju je jednim od najljepših krajeva Hrvatske, neotkriven mnogima i tragičan po tome što ga se često uzima zdravo za gotovo te prolazi njime tražeći što kraći put do našeg podjednako očaravajućeg Jadranskog mora. Treba pročitati putopis i vidjeti kakve je pustolove Malnar izabirao za prijatelje, počevši od samog autora, koji je praktički osmišljavao njihove dogodovštine, te u koje je sve krajeve Like odlazio u svako doba godine, birajući ponekad što opasnija mjesta, opasne izazovne vremenske prilike te su ga ponekad spašavale čak i nadležne službe (npr. Gorska služba spašavanja). Liku je Malnar krstio posebnim atributima po prirodnim ljepotama, skrivenim mnogim prosječnim Hrvatima, a to je izuzetno značajno za našu zemlju jer je Malnar bio autentičan pustolov, koji je proputovao cijeli svijet, hrabro se i razumno suočavajući sa svojim izazovima. Dok je putovao Amazonom (za koju se prije nepunih godinu dana molio i sam Vatikan jer se taj dio svijeta smatra svjetskim prirodnim resursom), Željko Malnar je zaradio specifično oboljenje na plućima i ondje su ga liječili pravi vračevi, doslovce mu spašavajući goli život. No tog vremena više nije bio sasvim zdrav te je zbog plućne bolesti i otišao prije sedam godina s ovog svijeta, odbijajući dostupnu transplantaciju u Beču. Jednostavno, svjesno je izabrao način života i živio je baš onako kako je želio. Pretpostavljamo da je i sam Malnar imao neka životna razočarenja. Iako, kada se 80-ih godina počeo pojavljivati na televizijskim poslijepodnevima, mladeži tog vremena bio je nalik Indiani Jonesu; imao je auru prave zvijezde unutar kruga osoba među kojima se kretao, a djeca su ga obožavala ne samo zato što je bio javna osoba već i stoga što je bio više nego zanimljiv; znao je egzotične krajeve svijeta prekrasno opisati. Gledajući Malnara koji je pričao o svojim mnogobrojnim putovanjima – od Indije, Južne Amerike, pustinja gdje je boravio s beduinima i mnogih nama običnim smrtnicima nepoznatih prostora, djeci se pričinjao kao polubožanstvo, nespojivo s anegdotama iz njegova svakodnevnog života.

U ovome putopisu, kada lička pustolovina počinje, zatječemo pedesetogodišnjeg Malnara, koji bogatstvo prirode pronalazi upravo u Hrvatskoj, u ljepotama Like – počevši od izvora rijeke Une, različitih vodenica, blještavih vodopada, zanosnih cvjetnih livada, umjetnih i prirodnih jezera te samih boja u svim godišnjim dobima. Opisi se isprepliću s pustolovinama autora Mije Jaića, Malnara i njihovih prijatelja koji su se budili godinama zajedno, svako jutro uz kavu i neizbježnu travaricu, i išli su uvijek vidjeti nešto neponovljivo novo, sa željom da dožive nešto od dobre strane života u našoj Hrvatskoj.

Autor: Orlovic – Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org

Treba napomenuti novinarsku rubriku po kojoj će Malnar ostati zapamćen u Globusu te televizijsku emisiju „Noćna mora“, koju su velikim dijelom osmišljavale i neke druge javne osobe, a prema autoru putopisa, pored Malnara ponajviše njegov suradnik Jumbo Badovinac. Zapravo je emisija originalna po tome što su u njoj uglavnom gostovali obični ljudi s ulice. Vođenje emisije je zabavljalo Malnara, ali je činjenica da je ona ipak zahtijevala trud i profesionalno fotografiranje i snimanje te je bjelodano da je Malnar tijekom godina dokazao vrijednost svoje diplome stečene na studiju masovnih komunikacija u New Delhiju u Indiji. Bezbroj puta putovao je u Liku baš zbog svojih novinarskih članaka i medijskih priloga te su njegov prijatelj Mijo Jaić i on istraživali sva moguća tajanstvena mjesta gdje je Malnar bio spreman i na nestašluke – npr. kada je u prekrasnoj ličkoj pećini ukrašenoj stalaktitima i stalagmitima, do koje se teško dolazilo, svjesno ostavio žensko rublje i najvještijim policajcima servirao priču da kroz tu spilju prolaze atraktivne Ukrajinke, na taj ih način navodeći da pokušaju doći do tih prostora i prihvatiti njegov izazov. No Malnar u ovoj knjizi nije prikazan samo kao uspješan novinar i pustolov već i kao prijatelj Mije Jaića, pored kojeg je živio, putovao, spavao, s kojim je razgovarao, te su nezaboravna njihova zajednička jahanja pustopoljinama Like te Malnarova ljubav prema konjima kojima se divio i s kojima je prijateljevao, baš kao i sa svojom ljubimicom, njemačkom ovčaricom Irom. Posebno je pak uživao kretati se po ličkim selima i upoznavati seljake koji su ga doživljavali kao običnog čovjeka, novinara. Fotografije prikupljene u putopisu odraz su ljepote prirode Like i slike iz Malnarova života, običnog i neobičnog čovjeka spremnog na mnoge životne izazove i suočavanje s preprekama. Autor putopisa, Mijo Jaić Lički, na diskretan način je opisao da je uvijek i u svakoj situaciji izlazio Malnaru ususret, a prijateljstvo im je uspjelo zbog međusobne tolerancije i spremnosti da jedan drugog prihvaćaju u svojoj običnosti. Baš zato što je Malnar sebe vidio kao običnog čovjeka, tako se odnosio i prema prijatelju te je zbog njihova međusobnog čovječnog truda njihov odnos ostao poseban.  Oba ova čovjeka opisana u putopisu našla su odgovor na pitanje života, uživajući u stvorenoj prirodi kao posebnoj blagodati naše zemlje.