• 27.05.2015. - Autor: Dobrila Zvonarek

  UZ PREDSTAVLJANJE PRETISKA MONOGRAFIJE „SLOBODNI I KR. GLAVNI GRAD ZAGREB“

U tjednu u kojem obilježavamo Dan grada Zagreba, uz Blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu predstavlja sasvim posebno izdanje. Monografija „Slobodni i kr. glavni grad Zagreb“, objavljena 1913. godine, otisnuta je u novom ruhu – s reprodukcijama djela znamenitih hrvatskih likovnih umjetnika i uvodnim tekstom povjesničara i književnika Vjekoslava Klaića.

Izvornik ovoga djela pohranjen je u fondu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kao dio ostavštine Isidora Kršnjavoga, hrvatskoga slikara i povjesničara umjetnosti, ali i političara koji je odigrao značajnu ulogu u izgradnji grada Zagreba. Njegovim zalaganjem, dok je bio predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu (1891. – 1896.), u gradu su iznikle zgrade mnogih kulturnih institucija (kazališta, ateljea), a ostat će zapamćen i kao prvi profesor na katedri za povijest umjetnosti i arheologiju Zagrebačkog sveučilišta. Djelo koje je Nacionalna i sveučilišna knjižnica odlučila nanovo otisnuti bez sumnje je objedinilo njegove umjetničke preokupacije i privrženost Zagrebu, u kojemu je proveo najplodnije godine svojega života.

Listajući pretisak monografije, koja vjerno slijedi original, odvajajući uvodni tekst od ilustracija, teško se oteti dojmu da smo krenuli na živopisno putovanje vremeplovom. Djela Vlahe Bukovca, Otona Ivekovića, Menci Cl. Crnčića, Branka Šenoe, Ferde Kovačevića i drugih značajnih likovnih umjetnika onoga doba donose sliku Zagreba s kraja 19. i početka 20. stoljeća: njegove motive, ljude, atmosferu koja je gradom vladala prije događaja koji su obilježili našu najnoviju povijest. Toliko različito od današnje užurbanosti, a opet toliko isto – dokaz da je Zagreb kroz sve mijene vremena uspio sačuvati ono nešto autentično i svoje.

Uvodni tekst Vjekoslava Klaića, koji na četrdesetak stranica donosi priču o Zagrebu kroz povijest i brojke, informativno je štivo zanimljivo i današnjem čitatelju. Podaci o broju stanovnika, njihovoj strukturi prema djelatnostima, prihodima, gradskoj infrastrukturi, obrazovnim i kulturnim institucijama i dr. detaljni su i iscrpni, svjedočanstvo vremena iz pera vjerodostojnog znanstvenika historiografa.

“Knjiznica-na-marulicevom-trgu-u-izgradnji” by Darko Čižmek, Sonja Hrelja; ©Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2012. Sva prava pridržana.

„Kažu, da ruski narod zove Moskvu srcem ruske zemlje, a Petrograd okom njezinim. Hrvatima je Zagreb i oko i srce njihovo, ma da stoji na periferiji hrvatskih zemalja.“ Ova uvodna rečenica i danas otvara niz asocijacija vezanih uz zagrebačke prepoznatljivosti, kulturu i šarm kojim osvaja domaće i strane turiste. Jedna od njih je, primjerice, licitarsko srce, koje se često pojavljuje uz ime grada pod Medvednicom, pa čak i u službenoj komunikaciji njegovih institucija prema građanima ili turističkoj promidžbi Zagreba. „Vu mojemu srcu najlepši si grad, moj Zagreb, tak imam te rad“, stihovi su jedne od najpopularnijih pjesama o Zagrebu, kantautora Ivice Šerfezija.

Ta davna 1913. godina, kada je monografija „Slobodni i kr. glavni grad Zagreb“ ugledala svjetlo dana, značajna je i za Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu. Naime, upravo tada Knjižnica se preselila u novi dom – čuvenu secesijsku zgradu na Marulićevu trgu, koju je upravo za potrebe Knjižnice projektirao naš ugledni arhitekt Rudolf Lubynski. Vjekoslav Klaić spominje ovaj podatak na samome kraju svojega opširnog teksta. „Sada se dogradjuje nova sveučilišna knjižnica na trgu bana Ivana Mažuranića, i nova župna crkva sv. Blaža na Prilazu Gjure Deželića. Prva se gradi po osnovi arhitekta R. Lubinskoga, a druga po nacrtima Viktora Kovačića.“ Ove, 2015. godine, Nacionalna i sveučilišna knjižnica slavi dvadeset godina od preseljenja u najnovije zdanje na zagrebačkom Trnju. Njezina povijest dio je povijesti grada Zagreba, o čemu svjedoči i monografija iz ostavštine Isidora Kršnjavoga.

U današnjem vremenu, okrenutom suvremenim tehnologijama, predstavljanje nekog grada, pa tako i Zagreba, iskoračilo je iz korica knjiga i potražilo nove medije. Govoriti o istom možemo, možda i moramo drugačije. Listajući priču o Zagrebu, ispričanu 1913. godine tekstom Vjekoslava Klaića i kistom likovnih umjetnika onoga doba, prizivam u misli videorazglednicu „Pulse of the city – Zagreb“, koju potpisuje fotograf Marko Vrdoljak u suradnji s Draženom Zeljkovićem i Zvonkom Tešićem. Puls grada, njegovi stanovnici, parkovi, prepoznatljiva mjesta i građevine – među kojima se ponovno našla i Nacionalna i sveučilišna knjižnica, pripovijedaju priču o Zagrebu koji je stotinu godina stariji, ali i dalje prepoznatljivo svoj.