• 14.02.2014. - Autor: Sandi Antonac

  UZ DAN ZALJUBLJENIH

Kto je, srdce, u te dirno
Da si tako sad nemirno?

Da, upravo je to nemirno „srdce“, kakvim ga je nazivao naš Petar Preradović, ono što mijenja svijet, pokreće ratove i pomiruje narode, navlači osmijeh na lice i jednako tako tjera u plač.
Pa tko se to onda drznuo u njega dirnuti?

Ferdo Bis, Samo jednom se ljubi, [oko 1950.], Grafička zbirka NSK

 
Amorova strelica

U staroj Grčkoj zvali su ga Eros i predstavljao je ljubav, strast, požudu… Grci su znali da samo božanstvo može u čovjeku pobuditi razinu osjećaja koja uzrokuje neshvatljivo radosno ponašanje i delirij. Bio je preteča svima znanog lika krilatog dječaka s lukom i strijelom, a krivci za njegovu svjetsku slavu su, naravno, Rimljani, koji su ga nazivali Kupidom ili, još popularnije, Amorom.

Prema legendi, naš Dan zaljubljenih također potječe iz Rima, iz njegove ranokršćanske povijesti, a akteri su, navodno, jedan car – Klaudije I. i jedan svećenik, Valentin. On je, suprotno carevoj naredbi koja je branila mladim vojnicima ženidbu, vjenčavao sve mlade parove i zbog svojeg je neposluha bio pogubljen 14. veljače. U spomen na njega danas slavimo Valentinovo. Naravno, postoji još varijanti nastanka legende, ali snažan lobi suvremene marketinške industrije nije zainteresiram za nove teorije.

Simbol

Razglednica iz fonda Grafičke zbirke NSK, svibanj, 1935., Zagreb

A upravo je taj lobi izgurao Amora iz ove priče i ruku pod ruku s liturgijskom dogmom prilagodio „proizvod“ kršćanskoj većini te utjelovio zaljubljenost, odnosno ljubav u potpuno novi simbol – srce. Iako u procesu zaljubljivanja, kada hipofiza i tjelesni sokovi kemijskim reakcijama bombardiraju mozak, ono ne sudjeluje izravno, srce je uvriježeno počivalište duše i odraz osobina protivnima strahu: hrabrosti, iskrenosti, odvažnosti. Kako je ljubav pozitivna inverzija straha, srce je bilo sasvim logičan odabir. Na to se dalje nadovezuju pridjevi: sveto, grimizno, lavlje, vatreno, veliko i sl., ali i slomljeno, tužno ili pak ledeno. Crvena boja, također izvedenica ovog simbola, postala je sinonim za upadljivost i strast koju iskazujemo kroz „začine“: ruže, kozmetiku, odjeću (sjetimo se fatalne Wilderove Žene u crvenom, 1984).

Ti si moja čokolada

Idolatrija srca toliko nam je „usađena“ da ga se djeca, već kod prvih likovnih uradaka, trude simulirati olovkom, izrezivati i bojiti. Pogled na to još budi nadu da će romantika, izgubljena u virtualnom svijetu medija i društvenih mreža, ipak opstati. Što bi na današnji koncept rekli poznati Shakespeaerovi Veronjani? I u našoj je povijesti bilo velikih ljubavi; uvijek ćemo slaviti vjernoga Petra Zrinskog i njegovo, ljubavlju prošarano oproštajno pismo voljenoj Ani Katarini (Moje drago serce…). Najnovija je paradigma da se zaljubljenost osjeća u trbuhu: mjehurići, treperenje, leptirići. Tim znanstvenika iz Švicarske i Belgije ustanovio je da se stanje zaljubljenosti može usporediti s užitkom koji nastaje konzumiranjem čokolade (to i ne čudi s obzirom na to da su njihove zemlje najveći proizvođači tog „ljubavnog surogata“).

Naslovnica internetske stranice Zvuci prošlosti, Zbirka muzikalija i audiomaterijala NSK

 
Veliki ljubavnici

Može se puno toga napisati i govoriti vezano uz zaljubljenost i ljubav, ali za svakog je najbolje dohvatiti sjećanje na vlastita iskustva. Svoje sam prve nespretne korake prolazio uz Phila Bosmansa, Roberta Fulghuma i Khalila Gibrana. Internet i mobiteli bili su znanstvena fantastika. Danas su se vrijednosti promijenile, nastupaju „neki novi klinci“ s novim navikama, tehnologijom; svijet se ubrzao. Igraju se osjećajima, pikanterijama, i pitanje je koliko iskrenosti i odvažnosti ima u svemu. A upravo je to ono što je u povijest upisalo velike ljubavnike, pjesnike, ratnike.
Za kraj, vratit ću nas malo u prošlost k još jednom našem velikanu, Vatroslavu Lisinskom, koji je uglazbio stihove Preradovićeve pjesme Miruj, miruj srce moje.

Svima nemirnih „srdaca“ čestitam Dan zaljubljenih!