• 16.10.2013. - Autor: dr. sc. Mikica Maštrović

  UZ IZLOŽBU “KNJIGOM OKO SVIJETA” – SPON, ADAM, CASSAS I LAVALLÉE U HRVATSKOJ

Carte de l’Istrie et de la Dalmatie : pour servir a l’intelligence des voyages du Cen [Louis Francois] Cassas

Na putovanje Istrom i Dalmacijom godine 1782. krenuo je i Louis-François Cassas, ostavivši o svojem putu tekstualno i slikovno svjedočanstvo u knjizi Voyage pittoresque et historique de l’Istrie et Dalmatie. To djelo, uz istraživačku, sadrži i slikarsku sastavnicu, pri čem crteži nisu samo puka ilustracija teksta. Grafike veduta i krajolika u ovome djelu snažan su umjetnički iskaz Cassasova slikarskog umijeća. Sve su nastale na temelju pedeset akvareliranih crteža koji se danas čuvaju u Victoria and Albert Museumu u Londonu.

Odabir motiva pokazuje Cassasovu sklonost romantizmu. Slikar se nije kruto pridržavao klasicističkih normi, već je svjesno u svoje krajolike uklapao romantične građevine kasnijega razdoblja, poput srednjovjekovnih kula i zidina, kako bi ih tako učinio slikovitijim. Prikazi su bogati raslinjem oslikanim vrlo precizno i u duhu francuskoga rokoko pejsaža. U vedutama vrlo često u prvi plan stavlja tamne siluete stabala kako bi pojačao dubinu slike. Zanimljivi su i različiti tipovi lađa, većih i manjih, koje vješto uklapa u cjelinu slike, kao na primjer na Općem pogledu na Pulu. U prvome je planu, desno od raslinja ribarski brod, dok se sredinom drugoga plana ističe niz različitih brodica. Minijaturnim jedrenjacima upotpunjuje svijetlu morsku površinu na vrlo uspjelome prikazu Pule i pulske luke. Prikaz grada tu je u drugome planu, prema vrlo istaknutome krajoliku. Na veduti Pogled na pulsku luku u prvome je planu mletačka galija s razvijenim jedrima oko koje je veći broj brodica. U pozadini je istaknut markantni amfiteatar. Ta raskošna rimska građevina središnji je motiv Općeg pogleda na amfiteatar u Puli, a okružena gustim niskim raslinjem pruža poseban romantičarski ugođaj, spretno načinjen kao okvir za sliku. Cijeli se prikaz zrcali u moru, što sve zajedno pojačava spomenuti dojam. Monumentalnost Vrata sv. Krševana u Zadru Cassas ističe tako da znatno uvećava dimenzije nekadašnjega antičkog slavoluka iz Nina što je ugrađen u taj gradski spomenik, pri čem ljepotu slavoluka naglašava gradeći strukturu prikaza tako da su u prvome planu, s lijeve strane vrata, stare gradske zidine obrasle raslinjem, dok je s desne strane zid s dva otvora. Vrata sv. Krševana dominiraju i smještena su u drugi plan. Monumentalnost postiže itime što je gornji rub slavoluka uz sam rub prikaza. Izvanredan dojam dubine naglašen je brodicama u luci smještenim u treći plan, a koje se vide kroz otvor vrata. Poseban nam ugođaj pruža i Pogled na Pulu s Rolandova tornja. Cassas vješto uklapa slikovite ruševine Rolandove kule, a stavljajući pred njezin ulaz figuru starca, osnažuje svoju poruku o prolaznosti života.

Dioklecijanova palača

Iznimno uspjela veduta svakako je Splitska luka s Dioklecijanovom palačom. Ova grafika obiluje bogatstvom pojedinosti. Kompozicija je vrlo uravnotežena, a planovi su naglašeni gotovo idealnim rasporedom elemenata. Sve vrvi od ljudi, a simetriju postiže brodovima smještenim na lijevoj polovici prikaza.

Među grafikama prirodnih ljepota Jadranske obale, osobito su slikoviti krajolici slapova Krke ispunjeni nostalgičnom romantikom naglašenom brojnim sitnim i krupnijim slapovima koji se naziru kroz krošnje stabala. Sve Cassasove vedute imaju naročito izražene predplanove koji su, uglavnom, gusto raslinje, što svojom bujnošću pojačava pitoreskni ugođaj, a ujedno oslikava ljepotu i raznolikost primorske i jadranske flore.

Pobjednički spomenik nađen u okolici Trsta

Osobitost je veduta i krajolika osamnaestoga stoljeća u sastavljanju prikaza prema određenim pravilima. Ljepota umjetničkih djela ostvarena je posebnošću i prepoznatljivošću tematike, ali i tehnike. Tema je antička, suodnos i uzajamnost pojedinih dijelova su uravnoteženi, crtež jasan, modelacija likova reljefna, a kolorit odmjeren. Bez subjektivnoga i osjećajnoga sudjelovanja slikara kompozicija slike izrađena je prema određenim pravilima od izabranih dijelova prirode. Naglašena je zgusnutost izričaja i konstrukcija, a ne izgled nekoga stvarnog kraja ili grada. Međutim, vedute i krajolici nastali prema Cassasovim crtežima sadrže posve osobitu unutrašnju živost, izražajnost i senzibilnost koji nadopunjuju programatsku mirnoću, harmoničnost i ozbiljnost umjetničkoga izraza što ga je ostvarilo slikarstvo klasicizma i po tome su bliži razdoblju romantizma devetnaestoga stoljeća. Slikar Cassas u svoje vedute i krajolike unosi romantiku, eklektičnoj arhitekturi dodaje toplinu i slikovitost, a hladnomu konstruktivizmu, toj vječnoj ljepoti, dodaje unutrašnju živost i izražajnost. Umjesto snažne boje, dopunjene igrom svjetla i sjene, u njegovim grafikama bakropis se nadopunjava bakrorezom, čime se naglašavaju pojedini dijelovi prikaza, a ujedno se dobiva vrlo naglašena dubina. Krajolik u njegovim djelima tako postaje samostalna tema. Stoga je razumljivo što su Cassasovi predlošci rađeni akvarelom.

Na francuskim grafikama osamnaestoga stoljeća vrlo se često kombinira tehnika bakropisa s bakrorezom, čime se stvara dojam prostranstva i dubine, jasnoća planova i bogatstvo tonova. Nakon što je navoštena bakrena ploča iscrtana iglom i stavljena u kiselinu (l’eau-forte), ponovno se ručno dorađuje i dovršava (terminé) tehnikom bakroreza, čime je treći autor pojačavao željene učinke, najčešće kontraste, te popravljao ono što se bakropisom nije moglo postići. Na samo dvadesetak listova potpisan je uz Cassasa samo bakrorezac (gravé par.), što znači da se knjiga sastoji i od bakropisa i od bakroreza. Tehnikom bakroreza rađen je zemljovid Dalmacije, topografska karta Splita, Clérisseauov plan Dioklecijanove palače, vinjete uz tekst te manji broj ilustracija. Ta razlika je vidljiva već i po tome što su linije grafika rađenih jetkanjem puno mekše, tanje i gušće, dok su grafike rađene tehnikom bakroreza puno tvrđe, deblje i rjeđe. Među grafičarima koji su najviše radili na prijenosu crteža u grafiku, svakako je François Denis Née, bez obzira je li radio bakrorez ili bakrorezom dovršavao nečiji bakropis, pojačavajući mu željene učinke kako bi dobio određene kontraste, retuširao potrebno te izvlačio pojedine linije. To je najbolje vidljivo na krošnjama stabala koja su tako dobila određenu plastičnu dubinu što je zamjena koloritu izvornih crteža. Graverskim nožem rađene su i brojne sitne ljudske figure. Nažalost, osim Néea, ne postoji niti jedno poznato ime grafičara koji je radio na bakrenim pločama.

Lavalléeovo i Cassasovo djelo s velikim je oduševljenjem dočekano ne samo u Francuskoj, gdje je nastalo u vrijeme punoga procvata klasicizma, nego i u drugim zemljama, tako da se prijevod dijelova teksta i pojedine grafike iz knjige donose u posebnim izdanjima, manjega formata, neposredno nakon pariškoga izdanja. U Beču, tako godine 1803. izlazi Historisch-mahlerische Reise durch Istrien und Dalmatine, sa 17 bakroreza, uključujući i naslovnu vinjetu, rađenih od bakrorezaca Jánosa Blaschkea i Josepha Gestnera. Ispod svakoga bakroreza kao crtač, lijevo dolje, potpisan je Cassas: Cassas del(ineavit), dok je desno dolje ispod prikaza potpisan bakrorezac: Gerstner sc(ulpsit) ili Blaschek sc. Zanimljivost je ovoga izdanja i hrvatsko podrijetlo jednoga od bakrorezaca, Josipa Gerstnera, koji je Hrvat, rođen u Osijeku godine 1768., a živio je i radio u Beču. To austrijsko izdanje na njemačkome jeziku, džepnoga formata, suprotnost je velikomu foglio izdanju izvornika, a i grafički listovi svojom kvalitetom umnogome zaostaju za izvornikom.

Drugi skraćeni prijevod Lavalléeove i Cassasove knjige izlazi na engleskome jeziku u Londonu godine 1805. To je knjiga maloga formata sa 124 stranice s dodatkom šest grafika rađenih u tehnici akvatinte, žuto tonirane, što ih je izradio engleski slikar i grafičar Thomas Hall. Ni ove grafike nemaju niti približno onu ljepotu i likovnu vrijednost kao one u francuskome izdanju. One su u službi teksta, samo kao njegova ilustracija, dok su u francuskome izdanju slike bile primarne i služile su kao predložak i vizualizacija teksta.

U knjizi J. Widemanna, Streifzüge an Istriens Küsten, Beč 1810., nalaze se dva bakroreza J. Blaschkea. Zanimljivo je da sva ta djela prenose samo vedute gradova i krajobraze, a ne snimke i rekonstrukcije antičkih hramova, kao ni njihove arhitektonske i arheološke opise. Više je pozornosti privlačilo ono romantično nego klasično u djelu. Romantičarski se duh rađao širom Europe, a želja za dalekim putovanjima postaje sve izrazitija, kao i radoznalost koja je vladala prema nepoznatim krajevima, narodima, njihovom prošlošću, kao i slikovitim krajobrazima. Sve su to mogli naći u Lavalléeovoj i Cassasovoj knjizi. Stoga nas niti ne čudi što zanimanje za nju ne prestaje niti tijekom cijeloga devetnaestog stoljeća.

Godine 1997. u izdanju Nakladnoga zavoda Hrvatski zapisnik iz tiska je izišla knjiga Spon, Adam, Cassas i Lavallée u Hrvatskoj, koja sadrži pretiske sva tri spomenuta djela s prijevodima na hrvatski, koju je priredio i preveo dr. Ljudevit Krmpotić.