-
04.02.2022. - Autor: Dobrila Zvonarek
SLAVOLJUB PENKALA I DVIJE RUKOPISNE PJESNIČKE ZBIRKE

Naslovnica rukopisne pjesničke zbirke “Noć” Mladena Horvata, 1923.
U fondu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kriju se brojna čudesa. Najslađa su ona koja nas pronađu slučajno (pod pretpostavkom da u slučajnosti vjerujemo). Istražujući bilješke, katalog Knjižnice i reference, u misli se šulja Borges i njegova opčinjenost labirintom. Jer kada uđeš u svijet čarolije, iz njega je jednostavno teško izaći.
Ako to uopće želimo.
Istražujući život Slavoljuba Eduarda Penkale i ono što je o njemu i u vezi s njim pohranjeno u najvećoj hrvatskoj knjižnici, nailazimo na dvije knjižice književnika Mladena Horvata. Hrvatski biografski leksikon za njega kaže da je bio pjesnik i pripovjedač. Da je rođen u Zagrebu, a preminuo u Beogradu sa svega 35 godina. Da je pokrenuo i uređivao književni časopis Pantheon 1929. godine te da je i sam pisao recenzije kazališnih komada, polemike, pjesme i prozu u domaćoj periodici. Autor je i romana Žrtva svoje krvi, Muri Massanga, Suncobran moje žene te Jedna je žena prošla kao i zbirke novela Strah. Lirika mu je objavljena u zbirkama Proljet, Noć i Odar Sunca.
Veza sa slavnim izumiteljem poljsko-nizozemskog porijekla, koji je zadužio svijet nizom čudesa druge vrste – termofor, rotirajuća četkica za pranje zuba, insekticid, deterdžent za pranje rublja, prislušni uređaji itd. (tko bi ih samo sve pobrojao), uspostavlja se kroz možda najpoznatije Penkaline izume: mehaničku olovku i nalivpero s krutom tintom.

Zapis o Penkalinu autorstvu, zbirka “Noć”, 1923.
Kao zaljubljenici u knjigu, možda smo često dovodili u vezu nalivpero i književno stvaralaštvo, dopuštajući si romantične predodžbe o sporom ispisivanju pjesničkih i proznih redaka pod svjetlom uljanice ili svijeće. Listajući zbirke pjesama (relativno) nepoznatog Mladena Horvata (barem kada je u pitanju kanon hrvatske književnosti), ove romantične predodžbe oživljavaju na neočekivan način.
Na posljednjim stranicama pjesničkih zbirki Noć (1923.) i Odar Sunca (1924.), koje su objavljene kao rukopisna izdanja u svega 100 primjeraka, stoji, naime, znakovit natpis: Izradio Eduard Penkala.
Ako je suditi prema kritici i recepciji, Mladen Horvat je bio prepoznat prvenstveno kao prozni pisac. Osvrta na njegovu poeziju gotovo da i nema. Njegovo ime spominje se uz početke znanstvene fantastike u našoj književnosti, a ističe se suradnja s uglednim likovnim umjetnicima pri oblikovanju njegovih proznih djela – naslovni list romana Žrtva svoje krvi ilustrirao je tada mladi Sergije Glumac, a naslovnicu i ilustracije romana Muri Massanga Otto Antonini.

Posljednja pjesma rukopisne zbirke “Odar sunca” Mladena Horvata s ilustracijama Slavoljuba Penkale.
Premda možda i nije bio najuspjeliji pjesnik, pa njegovo ime ne ispunjava antologije hrvatskog pjesništva (sjetimo se da su tih godina poeziju objavljivali i Krleža, Šimić, Ujević), veza sa Slavoljubom Penkalom kuriozitet je i činjenica vrijedna pozornosti. Osobito zanimljivi su oslikani inicijali u zbirci Noć, kao i sitne ilustracije uz svaku pojedinu pjesmu zbirke Odar sunca. S obzirom na to da se na posljednjim stranicama navodi ime Eduarda Penkale – i ničije drugo, smijemo pretpostaviti da je upravo naš proslavljeni izumitelj autor ilustracija. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je sam izrađivao nacrte svojih brojnih izuma, ilustracije Slavoljuba Penkala uz poeziju jednog pjesnika možda i nisu neobična pojava.
Slavoljub Penkala preminuo je 5. veljače 1922. godine. Rukom pisane i ilustrirane zbirke Mladena Horvata, koje sadrže svaka po 12 pjesama, objavljene su, dakle, nakon Penkaline smrti. Uz obljetnicu njegova odlaska, možda će upravo ovo maleno otkriće nekome biti poticaj za dodatno istraživanje svestranih interesa najpoznatijeg hrvatskog izumitelja.