• 31.03.2017. - Autor: Kristina Silaj

  SJEĆANJE NA PETRA PANA

J. M. Barrie, autor George Charles Beresford, preuzeto s https://en.wikipedia.org

Petar Pan, lik iz istoimenoga dječjeg romana škotskoga književnika J. M. Barriea, simbol je sretnog, nesputanog djetinjstva, neobilježenog tragedijama, traumama i zlostavljanjima kakvima su u suvremenom društvu djeca često izložena. Međutim, lik Petra Pana ipak je izrastao iz obiteljske tragedije svojega autora, koji je nesretnom okolnošću izgubio brata, što ga je životno obilježilo. Uz ovogodišnji Međunarodni dan dječje knjige, 2. travnja, potrebno je probuditi se iz zaborava odraslih i sjetiti se svega onoga što smo kao djeca voljeli, što nam je kao djeci bilo važno i što mora ponovno zasjati u našim životima.

Što bi značilo probuditi se iz zaborava odraslih? U romanu Petar Pan troje male djece ostaje samo kod kuće jer su njihovi roditelji planirali kratki izlazak, a čuvao ih je vjerni pas Nana. Petra Pana roditelji Wendy, Michaela i Johna pronalaze već u dječjim mislima, a uskoro ih on posjećuje simbolički u vrijeme proljetnog pospremanja, traži svoju izgubljenu sjenu i naposljetku se sprijateljuje se s njima te ih uči letjeti. Sva djeca kao mala žele letjeti i roditelji im moraju objasniti da realno to ne mogu, da tako mogu umrijeti, te ih uče stvarnosti (koliko se mališane stvarnosti učiti može). Što bi zapravo značilo simbolički „letjeti“ u knjizi gdje naše junake na putu do zemlje Nedođije čeka dugačak let oko zgrada i tornjeva? Na njihovu putu, kako ih uči Petar, Druga desno, zatim ravno do jutra? Sa stajališta nekih psihoanalitičkih teorija, let je simbol punog života. Djeca, ali i odrasli, kada se sjajno, radosno osjećaju, u stanju su leta i letenja (oni kao da imaju krila). Za tako nešto odraslima je potreban put oslobađanja, a djeca sretnog, ispunjenog djetinjstva već imaju tu auru pune svjetlosne radosti. U romanu Petar Pan mališani naposljetku doputuju do Nedođije, gdje ih čekaju likovi iz mašte koji su kreirani kao arhetipovi prema našim svjetovima iz djetinjstva. Ondje su izgubljeni djecači koji su dadiljama ispali iz kolica, ondje je nestašna, vesela, razigrana vila Zvončica, ali i druge prekrasne bajkovite vile i sirene. No ondje su i Indijanci i Indijanke, a ponajprije strašni gusari, neprijatelji Petra Pana, koje predvodi zloglasni kapetan Kuka. Ono što je u romanu posebno zanimljivo, osobine su svih tih likova. Naime, ovdje nema izrazito naglašene borbe između dobra i zla (osim što su gusari neprijatelji svih stanovnika Nedođije), a čak i među stanovnicima te bajkovite zemlje pomiješane su sve emocionalne boje, npr. vila Zvončica zavidi Wendy, izgubljeni dječaci su nestašni, Indijanci pustolovni, vile su ponekad čak i pakosne, morske sirene su prelijepe, gusari opasni, i svi ti likovi igraju se čitateljskom percepcijom naših mališana jer ni sva zdrava djeca ne mogu biti samo dobra, imaju različite psihološke osobine, što je tajna zanimljivosti ovoga romana čak i danas, suvremenom djetetu.

Petar Pan, naslovnica. Izdanje Znanja, Biblioteka Stribor

U prvome odlomku romana, naslovljenom Dolazi Petar, pisac zapravo izaziva odrasle: Sva djeca, osim jednog djeteta – kat-tad odrastu. Zar je ružno biti odrastao, pita se odrasli čitatelj. Što zapravo znači odrasti? Zašto je odrastanje bolno za gotovo sve djevojčice i dječake? Je li ulazak u svijet seksualnosti ulaznica u svijet odraslih? Sigurno ne, jer seksualnost se nužno ne veže uz emocionalnu zrelost, što je osobina odrasle osobe. Petar Pan kao omiljeni dječji lik koji ne želi odrasti zapravo je slika sve djece koja bi željela produžiti djetinjstvo. Svijet mašte ne bi trebao biti granica između djece, Petra Pana i odraslih. Svijet mašte u kojemu se pomiču stvarnosti, gdje se ostvaruje nemoguće, gdje se vjeruje u bajke, gdje su prijatelji likovi iz mašte, ipak je svijet posebno rezerviran za djecu u koji ponekad zaluta i neki „odrasli“. Mališani u romanu, ali i životu, tragaju u snovima i mislima za svijetom Petra Pana, svijetom dječjih pustolovina, svijetom koji se, nažalost, zaboravlja odrastajući. Danas, u suvremenom društvu, takvo je dječje kraljevstvo narušeno, zapušteno i zaboravljeno jer roditelji djeci nameću svijet mjerila za odrasle, tako da mnoga djeca propuštaju biti djeca i njima se ne dopušta veseo let s Petrom. To je velika greška današnjeg društva koje krade djeci nevinost i bezbrižnost, što su njihova temeljna prava i vrijednosti. Potrebno je probuditi se iz medvjeđeg sna i zaborava i osvijestiti da brojni zločini koji se događaju u svijetu otimaju djeci djetinjstvo, nešto najljepše što ona mogu imati i što su im odrasli dužni osigurati i pružiti. Petar Pan nije samo lik iz dječjeg romana već je i sastavni dio tajne i misterija dječje duše, koja želi postojati sigurno i zaštićeno. Dječje duše govore jezikom Petra Pana i zato im odrasli moraju pružiti pažnju i ostvariti njihovo pravo na radost djetinjstva. Ali tu i djeca moraju pomoći jer, kako kaže književnik J. M. Barrie, svaki put kada neko dijete kaže da ne vjeruje u vile, jedna vila umre. Petar Pan postoji i za njega se djeca mogu i moraju izboriti.