• 23.12.2019. - Autor: Dobrila Zvonarek

  RASTANCI: ROMAN O CJELOŽIVOTNOJ LJUBAVI

Rastanci, posljednji roman Mani Gotovac.

Rastanci, roman Mani Gotovac, posljednja je knjiga proizašla iz njezina pera. Premda je riječ o tekstu s autobiografskim elementima i dominantno ljubavnim predznakom, autoričin odlazak dao mu je dodatnu, simboličnu dimenziju, pretvorivši i same promocije održane u Zagrebu i Splitu u niz rastanaka. Velika i jedinstvena Mani, možda tek sluteći, na poseban je način, znalački i precizno, odabrala posljednji komad za predstavu svojega života.

Slučajno ili ne, nedavno sam naletjela na jednu od kolumni Nives Opačić, u kojoj se temeljito posvetila riječima sastanak i rastanak. Premda u opreci, ove imenice nose različitu značenjsku „popudbinu“. Dok je sastanak obilježen više formalno-birokratskim znacima, rastanak je uvijek intimne prirode, ističe ugledna hrvatska jezikoslovkinja. Glagoli koje vezujemo uz imenicu rastanak, sukladno prirodi hrvatskoga jezika, svršeni su i nesvršeni. Svršeni vid, rastati se, upućuje na završen proces, spušteni zastor nakon posljednjega čina predstave. Rastajati se pak znači ono mučno vrijeme kad se dvoumite, kolebate, nastojite nešto pokrpati, mučite i žilavite sebe i drugoga dvojbom treba li ostati i dalje u vezi ili je definitivno završiti, a nije nevažno ni kako, tumači Opačić. Knjiga Rastanak Mani Gotovac kao da je spomenutoj imenici ponudila još jednu značenjsku dimenziju. Jer rastajati se, uvjerava nas ovaj roman, može značiti i biti u neprestanome procesu odlaska, ali nikada konačno ne otići. Baš onako kako bismo voljeli razmišljati o autorici – na kraju godine u kojoj nas je napustila.

Mani Gotovac. Fotografija preuzeta sa stranice Hrvatskoga narodnog kazališta u Splitu (www.hnk-split.hr).

Liz i Luv, partneri zarobljeni u ljubavnome procesu sastajanja i rastajanja, glavni su akteri romana. Premda autorica u uvodnoj bilješci sugerira da su događaji izmišljeni, a sve u vezi s ostalim likovima pripada isključivo mašti, u svojemu je romanu Gotovac dala sliku društvenoga života jednoga vremena i jednoga prostora, živahnoga Zagreba i divljenja vrijedne Venecije, sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća. No ono na što je autorica primarno koncentrirana odnos je Liz i Luv, njihova strast koja graniči s fizičkom gladi, koje se nemoguće zasititi, a koja se pretvara u niz odluka: najprije o kršenju društvenih normi, razvodima, novome braku, a u konačnici u prihvaćanju nepromjenjivoga – slobode koju je nužno pružiti partneru da bi odnos opstao te mirenju s činjenicom da ljubavnički odnos može završiti, a da se niti koje nas vežu nikada do kraja ne mogu prekinuti.

Premda nosi prepoznatljive elemente autobiografskoga, a i posvećen je Seneki (njezinu drugome suprugu Željku Senečiću), roman Rastanci Mani Gotovac priča je o ljubavnicima koja funkcionira gotovo arhetipski, predstavljajući sve nijanse jednoga intimnog putovanja. U njemu ne prepoznajemo samo poznate likove iz domaćega javnog života već zrcalimo i svoja iskustva, čežnje i strahove, za što je bez sumnje zaslužan autoričin vješti spisateljski „nerv“. Pisan gotovo u jednome dahu, Rastanci su štivo koje je jednostavno guta. Ništa manje od Mani Gotovac nismo niti očekivali.

I kada sve skupa zbrojim, zapravo, sve to s nama je ništa, uvijek ista priča, on je čovjek mog života, a ja sam možda bila žena njegova života. To je to, samo što nikada nismo uspjeli sretno živjeti zajedno. Svejedno, moj je opći dojam kako je naš život bio doslovce urnebesan. I u isto vrijeme, doslovce stravičan. (Rastanci, Mani Gotovac)