• 13.05.2020. - Autor: Kristina Silaj

  “PUTOVANJE U MJESTU” NADE MIHALJEVIĆ

Putovanje u mjestu, Nada Mihaljević, Naklada Ljevak, 2019.

Putovanje u mjestu Nade Mihaljević dječji je roman koji vješto oslikava česte dječje probleme i sudbine u suvremenoj hrvatskoj stvarnosti, ali i globalno. Njegova fabula, vezana uz dvoje mlađih gimnazijalaca, Luku i Lanu, pokazuje koliko djecu raduju putovanja u mjestu, dakle radosni postupci i događaji te raspleti u njihovim složenim dječjim svjetovima u obitelji, školi i među prijateljima.

Književnica Nada Mihaljević duboko je zaronila u dječje emotivne svjetove te djeca, čitajući, mogu razmišljati o vlastitim osjećajima, zašto su ljuti na mamu ili tatu, zašto bi željeli imati prijatelje i naučiti razaznati tko je zapravo kakav, kakvi su pored nekih od svojih prijatelja ili razrednih kolega i uz koga su istinski sretni te što ih uistinu čini radosnima. Ovaj roman prepoznaje dječju emotivnu realnost i djeci može pomoći da se međusobno razumiju, baš kao što su Lana i Luka sklopili prijateljstvo i savez i razumjeli se. Isto tako, djeca u različitim opisanim događajima mogu vidjeti mnoge svima njima poznate situacije, počevši od katastrofalnih noćnih izlazaka, pogubnog bježanja od kuće kada se posvađaju s roditeljima, opasnih igara ili izazova u kojima neki stradaju za cijeli život, premodernog odijevanja za svoju dob te osobito probleme zbog rastavljenih roditelja, gdje valja uložiti poseban trud kako bi se djeca spasila od osjećaja odbačenosti ili rascijepljenosti. Mnoga djeca osjećaju se različitima od druge djece, ali ih roman uči da je različitost zapravo normalna te joj se mogu prilagoditi i živjeti s njom ako prihvaćaju i svoju dječju odgovornost i pravila ponašanja u obiteljima i društvu. Među svim likovima u romanu posebno se ističe baka Magda kao primjer izrazite plemenitosti, koja prima u selu podno Medvednice dječaka Luku koji je pobjegao od kuće, a on devedesetogodišnjoj baki želi pomoći da se susretne možda posljednji put sa svojim sinom (koji je sada već također djed, ali Lanin) i koji naprasno saznaje u svojoj kasnoj dobi da je zapravo dobra dadilja (baka Magda) njegova prava biološka majka. Lana i Luka baki Magdi i djedu uopće ne postavljaju suvišna pitanja, njihovi životi, na čudesan način spojeni, dovode do zagrljaja koji označava da dva života nisu promašena. Premda je ovaj zaplet sličan mnogima iz sapunica, nije banalan jer mladi čitatelj čita o prekrasnoj osamljenoj kolibi, bujnoj prirodi u Hrvatskom zagorju, a jezičnoj zanimljivosti pridonosi činjenica da baka govori pravim kajkavskim narječjem. Ona je obazriva, gostoljubiva i ima razumijevanja za neobične postupke (ovisno o danu i problemima) i Lane i Luke, ali i svih spojenih sudbina u romanu.

Fotografija: www.pixabay.com

Svojim romanom Nada Mihaljević podsjeća koliko je djeci važan odnos sa svim članovima obitelji, u kojoj su sve uloge prevažne, posebno roditeljska. Međutim, književnica pokazuje koliko lijepi odnosi u obitelji mogu biti i među djecom koja imaju, primjerice, različite majke, a istog oca (kao Luka i njegov mlađi polubrat Sven) ako roditelji odvoje vrijeme za djecu i spoje njihove svjetove. Najljepše u romanu je zapravo to što od razočaranog i tužnog dječaka koji je pobjegao od kuće na njegovu kraju nalazimo dječaka radosnog zbog svoje obitelji, koji je prevladao svoje komplekse i našao prijatelje. Neobičan lik je djevojčica Klara koja donosi prave, a na izmišljene nevolje, koja mora mijenjati školu, nije dovoljno uzorna, ali je bez obzira na sve Lana bezrezervno prihvaća jer negdje u dubini razumije da joj je teško i ne želi odbaciti prijateljicu jer se tako svi ponašaju. Roman završava zagrljajem bake Magde i njezina sina te djeca u njemu uče koliko je važno poštivati starije članove obitelji, bake, prabake i djedove te razvijaju svijest o krhkosti života starijih osoba koje treba poštovati. Ukratko, Nada Mihaljević napisala je etičan i emocionalan roman čija je fabula utkana u realnost mnoge suvremene djece i zato bi ih ovo djelo trebalo zanimati jer ih uči stvarnim životnim vrijednostima te da moraju učiniti sasvim mali korak, uistinu mali, da bi bili sretni.