-
30.07.2018. - Autor: Kristina Silaj
PREPORUKA ZA LJETO: ČUVAR IZGUBLJENIH STVARI
Djelo Čuvar izgubljenih stvari žanrovski nije jednostavno definirati kao roman. Unutar njega smješten je velik broj pripovijedaka o različitim stvarima koje su njihovi vlasnici gubili na različitim mjestima. Mogli bismo ga odrediti kao roman-mozaik koji je napisan poput puzzle-slagalice pripovijesti iz života, koja odražavaju životno tkanje kao pletivo dobre bake, odnosno sve živote kao kockice koje čine jedinstvo cijeloga svijeta.
Glavna fabula romana iscrpljuje se u grozničavu sakupljanju stvari, koje je književnik Anthony Peardew poduzimao zato što je izgubio mali medaljon, sličicu svete Terezije od Ruža, koja je pripadala njegovoj jedinoj i najvećoj ljubavi Terezi, i tako prekršio obećanje da će ga sačuvati.
Nedugo prije smrti Anthony svoju kuću ukrašenu ružama ostavlja pomoćnici Lauri jer vjeruje da će ona poštovati uvjet oporuke, a to je da sve predmete koji su detaljno označeni mjestom i vremenom pronalaska pokuša vratiti njegovim vlasnicima.
Kroz cijeli roman književnik se zaustavlja na detaljima, npr. izgubljenome kišobranu, crvenome poludragom kamenu, komadićima slagalice, drvenoj kućici, i opisuje životne priče koje su povezane s tim predmetom.
Dvije glavne priče opisuju „običan“ život dvaju poslovnih i privatnih prijatelja, izdavača Bombera i Eunice, što postaje tragikomično jer ih detaljno pratimo od mladosti sve do starije dobi, kada nesretna Eunice nepažnjom u vlaku izgubi ukradenu urnu s Bomberovim pepelom. Druga fabula tiče se mlade žene Laure koja je opčinjena i zadivljena kućom u kojoj joj je Anthony Peardew dopustio boraviti i kasnije joj trajno ostavio u nasljedstvo. Pratimo njezin ljubavni život i pokušaj da uz podršku mlade prijateljice Sunshine osmisli web-stranicu sa svim izgubljenim stvarima kako bi ispunila obvezu koju je prihvatila, a posve je jasno koliko je nakon svih tih godina teško očekivala da će obični prolaznici pokušati pronaći svoje stvari.
Međutim, po objavljivanju stranice ljudi uistinu počinju dolaziti po svoje predmete i međusobno se upoznavati.
Ovdje bih stala s fabulom i pokušala vas nagovoriti da otkrijete kako je Eunice pronašla kutiju s prijateljevim pepelom te tko je pronašao Terezin medaljon zbog kojega su po Laurinoj kući „plesali duhovi“.
Najvažnije za djelo jest da se u njemu otkiva čudesan aspekt života, iznimna važnost ljubavi, prijateljstva, ljepota mirisnoga kućnog ružičnjaka, vrijednost uspomena i fotografija i svega onog što nas kao ljude u životima duboko dira u srce. Obična buđenja novi su dar, koji uvijek donosi nešto neponovljivo. Stvari koje je Anthony nalazio i osobe koje je volio ustvari otkrivaju sliku svijeta, živote drugih ljudi do kojih je želio doprijeti. Bez imalo uljepšavanja književnica je opisivala Bomberova oca i Bombera u starosti kada su obojica patili od Alzheimerove bolesti, trenutak u kojem se Laura opila i bacala stvari, privlačnu plavušu koja je Lauri željela oteti ljubav – dakle sve dogodovštine povezane sa stvarnošću.
Međutim, svi ti događaji obavijeni su slikom svijeta u kojemu žive ljudi koji imaju potrebu sačuvati važne trenutke života za sebe i neprekidno tragati za međusobnom povezanosti u ljubavi i prijateljstvu.
Pred čitateljem je roman iznimne kvalitete u kojoj uspomene imaju veliku vrijednost, ali zajedništvo ljubavi i života posljednji odgovor.