• 28.07.2022. - Autor: Kristina Silaj

  “POŠTA ZA LI” I JEDNA POSEBNA LJUBAV

Roman “Pošta za Li” Elizabete Končić Trlek objavljen je u izdanju Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade 2020. godine.

Tema o posvojenoj dvanaestogodišnjoj djevojčici otkriva nesigurnost mnoge djece čiju je sudbinu odredila tuga, osamljenost i vezanost uz samo jednu stariju osobu, ali osobu koja im je ušla pod kožu.

Djevojčica Li je drugačija, čudnovato odjevena, ne zna komunicirati, i kada joj je teško, teta Nada je uči kako disati, jer o disanju ovisi život. Kroz iskrzane slike saznajemo detalje iz života gospođe Nade i vidimo djevojčicu usred slika bujne prirode, mahovine i cvijeća, izvan prostorije Zgrade uprave, dijelu nekadašnjeg Doma za nezbrinutu djecu, gdje živi sa svojom posvojiteljicom.

Susreti tete Nade i Li susreti su starije i mnogo mlađe prijateljice. Kada gospođa Nada nije više mogla disati, Li je slušala njezine zadnje udahe i izdahe.

Jednog dana Nada upućuje Li da se mora boriti za sebe na životnom putu dok ne bude prekasno, da je važno reagirati u pravom trenutku i pravilno se postaviti prema sebi zbog sebe. Nada nije uspjela, zaigrala se pješčanom vrpcom vremena i koktel života rasprsnuo se u staklenom ćupu iz kojeg je trebala ispiti život.

Djevojčica Li slika, voli boje i akvarele, ali je izložena svim problemima suvremenosti, nasilju i nesporazumima. Svejedno, duboko u srcu upisala je lik tete Nade i čvrsto odlučila slijediti njezine ciljeve i savjete.

Kroz cijeli roman književnica Elizabeta Končić Trlek, koja je edukacijski rehabilitator, prati djevojčicu duboko izgubljenu u unutrašnjem svijetu, koja traži svoj identitet, svoje pravo unutrašnje ja.

Autorica je svjesno prikazala nesretnu stariju ženu te kroz njezin lik (Nada je imala sedamdeset godina) izrazila koliko je važno cijeniti darovano vrijeme, godine, dane i sate. Objasnila joj je da se ona jednostavno zaigrala i nije pazila na vrijeme te da je to velika greška. Simbol isteklog pješčanog sata na kraju romana u bolnici zabolio je djevojčicu koja je dalje u životu morala nastaviti sama.

Posvojiteljica djeteta kao utočište ozbiljna je tema za dječji roman. U njemu je  prikazan odnos iskrene ljubavi djeteta kojoj je starija žena (majka posvojiteljica) bila cijeli svijet, a zatim joj je, svojim iskrenim priznanjem neuspjeha, otvorila put prema novom životu.

Tko je bio neprijatelj djevojčice, kakvog je kućnog ljubimca imala te što je u jednom tajanstvenom pismu između redaka otkrila, neka čitatelji otkriju sami, gledajući pažljivo u sat i slušajući ozbiljno svoj tik-tak jer se izgubljeno vrijeme nikad više neće vratiti. Vrijeme je tu da se kvalitetno iskoristi – jedna je od najvažnijih poruka romana.