• 29.03.2021. - Autor: Tamara Ilić-Olujić

  PEJZAŽI SLAVE RAŠKAJ

Iz okolice Ozlja, [1899.], akvarel, Grafička zbirka NSK.

Slava Raškaj hrvatska je slikarica rođena 2. siječnja 1877. u Ozlju. Osnovnu i srednju školu završila je u Zavodu za gluhonijemu djecu u Beču, gdje dobiva i prve poduke iz crtanja. Kasnije školovanje nastavlja u Zagrebu, a ovdje njezin slikarski talent primjećuje Isidor Kršnjavi te je upućuje na školovanje u Zavod za gluhonijeme. Pohađala je Kraljevsku žensku stručnu školu u Zagrebu, tečaj za umjetničko-obrtno crtanje. Slikarstvu ju je podučavao, uz školske profesore, i Bela Čikoš Sesija.

U njezinim ranim djelima, dok slika u ateljeu – mrtvačnici u Ilici u Zagrebu, prevladavaju tamni tonovi, crnilo, po uzoru na njezina učitelja Čikoša Sesiju. Izražavala se najviše akvarelom, ali i pastelama. Najviše je slikala prirodu, stare dvorce, ali i portrete.

Razglednica Ozlja, 1902., Grafička zbirka NSK.

Živjela je u vremenu u kojem se ženskim slikaricama bilo teško nametnuti u muškom okruženju, no Slavin talent je bio zamijećen unatoč tomu što su je često gledali kroz prizmu njezine gluhonijemosti. Izlagala je tako s Društvom hrvatskih likovnih umjetnika na njihovoj izložbi 1898. godine u Umjetničkom paviljonu.

Za života nije imala samostalnu izložbu, no djela su joj izlagana na drugim skupnim izložbama – u St. Petersburgu, Moskvi, Parizu. Tek pola stoljeća nakon smrti, Matko Peić priredit će joj retrospektivnu izložbu, prvo u Beogradu, a zatim i u Zagrebu.

Odlaskom iz Zagreba u Ozalj i povratkom prekrasnom prirodnom okružju, počinje slikati u plein airu. U Ozalj se vraća zimi, u snježnu bjelinu presvučen krajolik.

Otkriva tako snagu bijele boje, ali i bjeline papira. Matko Peić u svojoj monografiji o Slavi Raškaj kaže: „Slava je naslutila da za plein-air treba nekako drugačije crtati. Treba naći jedan crtež koji neće protusloviti boji, nego će organski s tom bojom živjeti. I Slava je pronašla crtež. On nije kao kod naših polikromista opis predmeta, nego oznaka gdje će doći kakva funkcija boje. Našla je i drugačiji prostorni koncept, nego oni: umjesto linearnom, počela je slikati atmosferskom perspektivom.“[1]

Prepoznatljiva je upravo po svom koloritu, mrljicama boje kojima na bjelini papira oblikuje pejzaže svoje svakodnevice.

Šumski put, [1899.-1901.], akvarel, 22 x 235 mm, Grafička zbirka NSK.

To vidimo i na dva akvarela koji se čuvaju u Grafičkoj zbirci. Na akvarelu Šumski put svojim koloritom, tonovima zelenih listova, mrljama koje se pretapaju, u promatraču stvara osjećaj da je tamo s njom i opija se ljepotom prirode u sjeni drveća.

Iz Okolice Ozlja akvarel je koji blješti svjetlinom sunca. Osim odabira svijetlih boja, prozračne atmosfere, taj interes za bjelinu ističe se u stavljanju bijele kuće u središte prikaza.

Iz fonda Zbirke izdvojili smo i razglednicu s prikazom Ozlja, nastalu upravo u vremenu kada je Slava boravila u njemu i prenosila na svoje slike impresije rodnog kraja.

Samotan i težak život koji je vodila odveli su je u psihičku bolest. Umrla je od tuberkuloze 29. ožujka 1906. godine.

[1] Peić, Matko, Slava Raškaj, Spektar: Zagreb, 1985., str. 36.