• 09.03.2020. - Autor: Dobrila Zvonarek

  NAŠ NAKLON, MISTER MORGEN!

Globus, 25. listopada 1959. Primjerak iz fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Fotografiju snimio: Darije Toplak.

Prošlo je točno dvadeset godina od odlaska legendarnog Ive Robića, hrvatskog pjevača i skladatelja, neprežaljenog Mistera Morgena, koji je svojim šlagerima zabavljao goste ljetnih terasa, publiku brojnih domaćih i međunarodnih pozornica kao i slušatelje radiopostaja diljem zemlje i svijeta.

Ivo Robić rodio se 29. siječnja 1923. godine u Garešnici, osnovnu i srednju školu polazio je u Bjelovaru, a u Zagreb je došao 1943. te počeo nastupati kao barski pjevač u popularnom Tucmanu u pratnji orkestra Charlieja Pavlića te u noćnom lokalu Grill Room u pratnji orkestra Kalmana Kočija. Unatoč teškoj društvenoj situaciji i ratnom ozračju, u Zagrebu se odvijao bogat kulturni život. Osobito popularni bili su tzv. šlageri, a izvodili su ih, uz glumce i pjevače, i operni umjetnici.

Sa skladateljem i tekstopiscem Marijom Kinelom, koji će umnogome obilježiti njegovu karijeru, Ivo Robić upoznao se u Muzičko-nakladnom zavodu Albini 1943. godine. Bilo je to jedno od mjesta gdje su glazbenici nabavljali tiskane klavirske partiture, a upravo ondje Ivo Robić je upitao Kinela smije li na audiciji Državne krugovalne postaje Zagreb pjevati njegovu popularnu skladbu Sniježi. Audiciju je, dakako, prošao te su započeli njegovi svakodnevni nastupi na radiju uz klavirsku pratnju Stanislava Opermana i Zdenka Peharda ili u pratnji Plesnog krugovalnog orkestra i Havajskog kvarteta Cvitić. U poslijeratnim godinama, 1949., snima prvu ploču za Jugoton, s pjesmama Ljube Kuntarića Ti ni ne slutiš i Zvonimira Šebetića Kad zvjezdice male.

Razglednica Opatije, 1962. godina. Primjerak iz fonda Grafičke zbirke NSK. Fotografiju snimila: Sonja Hrelja.

Završetak rata značio je i povratak stranih turista na hrvatsku obalu, osobito na Kvarner, gdje Robić počinje uskoro nastupati – najprije u hotelu Talasoterapija u Crikvenici, a 1950. u Opatiji, gdje će pjevati gotovo do kraja osamdesetih godina na terasi hotela Kvarner. Godine 1951. snima čuvenu pjesmu Serenada Opatiji Zvonimira Krkljuša koja je postala zaštitni znak jednog vremena i grada.

Zahvaljujući zapaženim ljetnim nastupima u Opatiji, dobiva angažman u Njemačkoj, gdje ostaje sljedećih sedam mjeseci, skupljajući iskustva za kasniji proboj na zapadno tržište. Kako je Radio Zagreb krenuo intenzivnije surađivati sa stranim radiopostajama, otvaraju mu se vrata svjetske slave. Započinje suradnju s čehoslovačkom diskografskom kućom Supraphon, a uskoro i s diskografskom kućom Polydor iz Hamburga. Upravo u njezinu studiju 4. veljače 1959. godine snima pjesmu Morgen švicarskog skladatelja i tekstopisca Petera Moessera u aranžmanu i uz pratnju orkestra Berta Kaempferta. Sedam mjeseci nakon što je snimljen, Morgen se pojavljuje na Billboardovoj ljestvici 40 najpopularnijih hitova, na kojoj se zadržao 11 tjedana i popeo do 13. mjesta, ostavljajući iza sebe pjesme Elvisa Presleyja, Raya Charlesa, Franka Sinatre, Deana Martina… Zanimljiva je i činjenica da je bila riječ o prvoj pjesmi na njemačkom jeziku koja se našla na američkoj top-listi. Pjesma je dospjela i na 23. mjesto britanske top-ljestvice New Musical Expressa 7. studenog 1959. Riječ je o najvećem uspjehu nekog hrvatskog glazbenika na glavnim glazbenim tržištima. Pjevač Perry Como, voditelj američke televizijske emisije Perry Como Show, poželio ga je ugostiti, pa je 1. listopada 1959. Ivo Robić otputovao u New York. Nastup u popularnoj televizijskoj emisiji donio mu je velik uspjeh, a pjesma koja ga je proslavila nadimak Mister Morgen. U Sjedinjenim Američkim Državama ostao je više od dva mjeseca, nastupao na Broadwayu, na koncertima, u noćnim klubovima i na televiziji. Nažalost, zbog ugovorenih obaveza s diskografskom kućom Polydor, nije prihvatio ponudu da snimi pjesmu Marina Rocca Granate, koja je postala velikom uspješnicom.

S pjesmom Morgen Ivo Robić postigao je izniman uspjeh i u Europi, Australiji, pa čak i u Japanu. Single-ploča s pjesmom koja mu je otvorila vrata svijeta prodana je u milijun primjeraka te je za nju u travnju 1960. dobio Zlatnu ploču Polydora. Ubrzo nakon toga uručena mu je i nagrada Radio Luxembourga Brončani lav. Samo godinu dana kasnije, u rujnu 1961., nagrađen je Srebrnim lavom Radio Luxembourga za pjesmu Mit 17 fängt das Leben erst an (Sedamnaestogodišnjoj). Ponude od diskografskih kuća stizale su sa svih strana, nastupe u njemačkim gradovima zbog gužve je pratila policija, dok mu je publika u Berlinu jednom prilikom bez prestanka pljeskala pola sata. Bez sumnje, bio je naš najpopularniji pjevač izvan granica tadašnje Jugoslavije.

Ta tvoja ruka mala, pobjednička skladba na prvom Zagrebačkom festivalu, našem najstarijem festivalu zabavnih melodija, održanim pod nazivom Natječaj za najbolje plesne melodije 1953. Njezin klavirski separat (posebni otisak) izdan je u četiri naklade (6000 primjeraka). Primjerak iz Zbirke muzikalija i audimaterijala NSK. Fotografiju snimila: Sonja Hrelja.

No kada je riječ o Ivi Robiću, nemoguće je ne spomenuti njegove nastupe na domaćim festivalima. Posjećivao ih je gotovo pola stoljeća, nastupio na 87 festivalskih priredbi, a sam je potpisao glazbu za 48 festivalskih skladbi. Za pjesme koje je izvodio dobio je tridesetak nagrada. Godine 1953. pobjeđuje na prvom Zagrebačkom festivalu s pjesmom Ta tvoja ruka mala Ljube Kuntarića, koja je postala miljenicom domaće publike. Od brojnih nagrađenih skladbi, posebno mjesto u srcu Zagrepčana zauzela je pjesma Golubovi, izvedena na istom festivalu 1964. godine, koja mu je priskrbila čak četiri nagrade: drugu nagradu publike, prvu nagradu stručnoga žirija Saveza kompozitora Jugoslavije, nagradu predsjednika Skupštine grada Zagreba te nagradu Saveza kompozitora Jugoslavije za najbolji tekst. Do danas je ostala jedna od najljepših pjesama ikad ispjevanih Zagrebu.

Godine 1958. utemeljen je Opatijski festival, koji je prvi put održan pod nazivom Zabavne melodije – Opatija 58. I on je započeo nagradom Ivi Robiću, ovaj put u duetu sa šesnaestogodišnjom Zdenkom Vučković, s kojom je izveo pjesmu Moja mala djevojčica Milutina Vandekara, na stihove Alke Ruben. Prvi put u našoj zemlji neki je festival uz radio prenosila i televizija, a zanimljivo je da je Ivo Robić bio prvi pjevač koji je došao na festival vlastitim automobilom. Rado je posjećivao i Splitski festival, pokrenut službeno 1962. godine, koji je od 1967. do 1974. imao međunarodni karakter. Robić se na njemu pojavio u osam prilika, ukupno s 21 izvedbom i 3 nagrade. Šezdesetih godina na festivalski natječaj navodno je prijavio skladbu Splitska noć, koja nije odabrana za festival. Prepustio ju je, kako je tvrdio, svom tadašnjem producentu Bertu Kaempfertu, koji ju je potom preradio u skladbu Strangers in the night, koju je proslavio Frank Sinatra.

Ivo Robić osam je puta gostovao i na Melodijama Istre i Kvarnera, a od 1966., kada je pokrenut Festival kajkavskih popevki – Krapina, Robić, koji je i sam bio kajkavac, na njemu je neumorno nastupao, izvevši 36 pjesama, od kojih su 30 bile njegove vlastite. Na prvom festivalu Zlatne žice Slavonije, koji je započeo 1969. kao Muzički festival Slavonija, Ivo Robić izveo je pjesmu Kukuruzi se njišu za koju je dobio drugu nagradu žirija i koja je postala zaštitnim znakom ovog festivala.

Globus, 5. kolovoza 1959. Primjerak iz fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Fotografiju snimio: Darije Toplak.

Džentlmen domaće glazbe Ivo Robić ispjevao je neke od najljepših taktova domaćih melodija. Bio je nositelj jednog stila i vremena, svjedočeći da glazba ne poznaje granice. Premda prvenstveno pjevač i interpretator, Robić je bio i skladatelj nekih od naših najpoznatijih šlagera, nastalih na tekstove Marija Kinela: Srce, laku noć, Ja ću doć’, Za tobom čeznem, Ne plači i nezaobilazni Samo jednom se ljubi. Antologije bilježe da Robić snimio i prvi rock’n’roll singl na ovim prostorima: obradu pjesme Billa Haleyja Shake, Rattle & Roll, a album Pjeva vam Ivo Robić, objavljen 1956. godine, prva je samostalna long play ploča nekog pjevača u Jugoslaviji. Publika pak i danas pamti njegov ugodni i topli glas, koji se slušao i iz prekooceanskih džuboksa.

Godine 2006. Ivi Robiću konačno je pripala zvijezda u Hrvatskoj ulici slavnih na opatijskom šetalištu Slatina, a 2007. u Muzeju grada Zagreba priređena je velika izložba u njegovu čast. Ispisujući uvodne retke popratnog kataloga (koji je bio iznimna pomoć i inspiracija pri pisanju ovog teksta), tadašnji gradonačelnik Opatije prof. dr. sc. Amir Muzur je zaključio: „Dok Robić nije dobio svoju zvijezdu u Hrvatskoj ulici slavnih na opatijskoj Slatini, primao sam i po nekoliko upita mjesečno, od ljudi iz čitave zemlje, kada će napokon i njemu biti dodijeljena zvijezda. Tada sam možda tek shvatio da zvijezde ove vrste, doživljene osobno i glazbom, zalaze za obzore kolektivnoga sjećanja neusporedivo sporije od mnogih zvijezda našega vremena, ovisnih o pažnji i upornosti javnih medija.“