• 18.05.2018. - Autor: Kristina Silaj

  MALI MILIJARDER – PRIJATELJSTVO NE POZNAJE GRANICE MEĐU DJECOM

Korice romana “Mali milijarder” Davida Walliamsa.

Roman o životu dječaka Joea čiji je otac milijarder na diskretan način ruši nametnuta društvena ograničenja čiji je uzrok u novcu. Joeov otac, stariji gospodin Spud, obogatio se na proizvodnji ugodnijeg i drugačijeg toaletnog papira nakon što je godinama kao tvornički radnik motao toalet-papir za masovnu proizvodnju. Zanimljivo je da je taj čovjek, „preko glave zaposlen“, sačuvao blizak odnos sa sinom, za kojega je uvijek, uprkos obavezama, imao vremena. Međutim, dječak je, pohađajući privatnu školu s djecom grofova i lordova, bivao sve nesretniji. U elitnoj školi nije mogao naći prijatelje jer su ga djeca izrugivala kao dijete tvorničara, zvala „miloguz“ i nadijevala mu ostala pogrdna imena. Dječak je odlučio napustiti privatnu školu i školovati se u običnoj, državnoj školi.

Ovaj dječji roman zanimljiv je zbog opisa djeteta milijardera koji je od oca dobivao sve što poželi, vozio se helikopterom, imao najnovije igračke, kovčege pune novca, hranio se najskupljom hranom, a ipak je u duši ostao dobar dječak koji traži iskrenog prijatelja. Novac kao izvor problema engleski književnik David Walliams djeci je prikazao na najprikladniji mogući način te je opisao što je sve okolina tražila od Joea kada su saznali da je bogat. Počevši od novca potrebnog za liječenje (a iskorištenog za plastične operacije), stvari, svježih ukusnih čokolada, posudbe… Ukratko, neprestanog „žicanja“. Njegov otac, kojemu je supruga, nažalost, umrla, nije se baš snašao u ulozi Don Juana kada je kući dovodio partnerice koje su ga samo financijski opterećivale, na što mu je Joe stalno ukazivao.

Pisac David Walliams. Autorica fotografije: Ana Maria Wiggins. Izvor: https://en.wikipedia.org

Međutim, Joe je uspio! Budući da je imao problema s viškom kilograma, u novoj školi počeo se družiti s dječakom Bobom koji je imao isti problem te su njih dvojica zajedno jeli slatkiše, išli u dućan, zafrkavali se s lokalnim trgovcem i nadmudrivali se sa školskom kuharicom koja je kuhala grozomorna jela. Prijateljstvo je na kraju romana, nakon zapleta s „plaćenom pratiteljicom“, malom manekenkom i opasnim blizancima te nakon što je njegov otac izgubio bogatstvo, ipak ostalo čisto i neuprljano. Dva dječaka sklopila su emocionalni savez, imali su trzavice i krize, ali Bobove su se namjere pokazale iskrenima i on je bez srama pokazao svoj skromni svijet Joeu.

O ozbiljnoj temi kao što su financije ovaj roman progovara na humorističan način. Povrh toga, književnik Walliams sklon je maštovitim opisima likova koji su na granici satire i neprekidno se igra riječima i pojmovima (npr. vrstama jela u školskoj kantini), što će svakako jako nasmijati djecu. Prehrana u kantini, naime, vezana je uz neke doslovno odvratne pojmove: npr. glavno jelo za ručak su „pohane kuhinjske krpe“, „rižoto od prhuti“  ili „hrčci na tostu“.

Zanimljivo je da se Joe – dječak milijarder – uopće nije dao zavesti vrijednostima lijepoga, atraktivnog izgleda koje su mahom njegovale očeve prijateljice koje je otac „kupovao“, već mu se više svidjela Bobova obična majka s velikim srcem koja je pripremala vrhunsku mesnu pitu. Sve to govori da je bogati dječak bio pravo dijete, neiskvareno novcem, a isto tako njegov prijatelj Bob u njemu je gledao prijatelja, a ne bogataša te su dječaci njegovali iskren međuljudski odnos protkan humorom i uz sve prepreke sačuvali prijateljstvo. Roman „Mali milijarder“ značajan je kao diskretni rušitelj granica između bogate i siromašne djece te ukazuje na društvene probleme zbog klasnih razlika koje se djece ne bi smjele doticati. Čitajući ovo djelo, djeca će se veselo smijati razoružavajućem humoru, i ma kojeg statusa bila, osjetit će toplinu međuljudskih odnosa među pravim prijateljima koja ne poznaje granice i podjele.