• 21.03.2013. - Autor: Dobrila Zvonarek

  LJUDEVIT VUKOTINOVIĆ I POČECI HRVATSKOG FELJTONA

Glasan i borben u političkim parolama te skroman u velikim književnim ostvarenjima, hrvatski romantizam realizmu i modernizmu ipak je u naslijeđe ostavio solidan „miraz“, posebno kada je riječ o udaranju temelja modernim književnim vrstama u nas. Mnoga od proslavljenih pera hrvatske književne povijesti krenula su putem koji su zacrtali književnici s početka 19. stoljeća. Među njima se, svojom erudicijom i svestranošću, isticao Ljudevit Farkaš Vukotinović.

Ljudevit Vukotinović, preuzeto s www.crohis.com

Književnik, političar, prirodoslovac, kojemu u 2013. godini bilježimo dvjestotu obljetnicu rođenja i 120 godina od smrti, hrvatsku je kulturu zadužio možda i više nego što danas o tome običavamo govoriti. Uz Stanka Vraza i Dragutina Rakovca jedan je od osnivača časopisa Kolo, koji je u doba ilirskog pokreta promovirao književnost koja je sama sebi svrhom, dakle oslobođenu utilitarizma. Također, jedan je od prvih pisaca pripovijesti u hrvatskoj književnosti, koji je u svojim kasnijim ostvarenjima nagovijestio realističku, a djelomice i modernu novelistiku. Njegovo ime vezujemo i uz esej, kojemu je jedan od prvih predstavnika u Hrvatskoj. No kada je riječ o prvim feljtonima u hrvatskom kulturnom prostoru, kvalifikacija „jedan od“ prestaje. Većina autora koja se bavi proučavanjem hrvatske književne povijesti istaknut će ga kao osnivača ove vrste, koju samo uvjetno možemo nazvati „književnom“.

Feljton ili podlistak je naime vrsta koju se veže uz diskurzivne književne oblike, odnosno oblike koji u sebi spajaju značajke znanstvenog pristupa tematici s književnim elementima. Književna teorija ukazuje na njegovo novinarsko podrijetlo (Milivoj Solar, Marijan Šabić), smještajući ga u okvire publicistike. Svaki od brojnih postojećih pristupa feljtonu ukazivat će na spomenutu dvojnost – činjeničnost, odnosno nefikcionalnost u pogledu tematike te subjektivnost autora, koji događaj sagledava kroz prizmu vlastitog doživljaja.

U knjizi Feljtonistički diskurz i nacionalnointegracijska paradigma (2003) Marijan Šabić daje iscrpnu teorijsku sliku feljtona, predstavlja odlike njegova stila, a upućuje i na sličnost s drugim književnim vrstama. Kada je riječ o navedenoj dvojnosti, prisutnoj u samoj „prirodi“ feljtona, autor naglašava da je usmjerenost na činjeničnost – aktualne teme i motive svakodnevice – u vezi s podrijetlom ove vrste, iznikle iz novinarske prakse. Živ i popularan stil također je baštinjen iz novinarstva, a cilj mu je zadržati pozornost čitatelja, odnosno ne iznevjeriti njegova očekivanja. S druge strane, podređenost činjenica autorovu doživljaju udaljuje feljton od novinarstva i približava ga književnosti, osobito esejističkom načinu obrade građe. No i ovdje valja napomenuti: esej ipak računa na spremnijeg i izdržljivijeg čitatelja, sposobnog podnijeti odvažniji zahvat u temu. Nije stoga neobično da se feljton često znao naći i na nišanu kritike, koja ga je nerijetko vezivala uz čitatelja oskudna obrazovanja (Herman Hesse, Igra staklenih perli).

Ilirske narodne novine, 8. siječnja 1842. Na svojim stranicama ove su novine donijele četiri Vukotinovićeva feljtona iz ciklusa “Zimske misli”.

Spomenutu dvojnost, nefikcionalnost s jedne i subjektivnost s druge strane, možemo uočiti i u prvim Vukotinovićevim feljtonima, odnosno prvim feljtonima uopće u hrvatskoj kulturi. Riječ je o tekstovima okupljenima pod naslovom Zimske misli, od kojih je dio objavljen u Ilirskim narodnim novinama 1842. godine (brojevi 3, 10, 17, 21). Ti su tekstovi iste godine ponovno otisnuti u zbirci Ruže i trnje, te su im dodana još dva, do tada neobjavljena feljtona. Zanimljivo, ova je zbirka, koja je objedinila raznoliku autorovu građu, bila suočena s cenzurom, iz danas nepoznatih razloga. Olga Šojat, u tekstu Vukotinovićevi feljtoni i članci (1947), najvjerojatnijim smatra upravo njegove feljtone. Vidljivo je to iz Autorova oglasa za Ruže i trnje (Danica, 1842., br. 22), u kojem moli da njegove misli ne budu krivo shvaćene. Što se to moglo „krivo shvatiti“ u Vukotinovićevim tekstovima?

Odgovor na to pitanje možemo potražiti u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, koja čuva nekoliko Vukotinovićevih rukopisa. Neki od njih, pretpostavlja se, pripadaju među one koji su morali biti izostavljeni iz Zimskih misli, na zahtjev cenzure. Feljton pod motom Non ubi bene ibi patria, sed ubi patria ibi bene govori o onima koji svoje obrazovanje pokazuju zatajivanjem vlastite narodnosti, a u tome vidi naše zaostajanje za drugim narodima Europe. Uz ovo, bavi se i pitanjem čitanja i pisanja na narodnom jeziku te se protivi tvrdnjama da je domaći jezik jednostavan i sirov, dokazujući njegovu ljepotu. Čitajući ove Vukotinovićeve retke, obojene britkom ironijom, ne možemo ne osjetiti svu njihovu aktualnost čak i danas, gotovo dva stoljeća kasnije.

Seljan ilirsko-horvatski naslov je rukopisnog feljtona koji se također čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a razlozi njegova neobjavljivanja su i više nego jasni. U njemu, naime, Autor staje u obranu ugnjetavanoga domaćeg seljaka (kmeta), zauzimajući se za njegova prava. Bez obzira na vlastito plemićko podrijetlo, Vukotinović se zalaže za ukidanje kmetstva, pitajući se hoće li se feudalizam, koji je u Europi već prošlost, zadržati samo u nas i u Turaka.

Na Portalu digitaliziranih novina Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalaze se već spomenuta četiri objavljena feljtona iz ciklusa Zimske misli. Osim što arhaičnošću svoga jezičnog izraza prizivaju predodžbe o nekom davnom vremenu, Vukotinovićevi tekstovi donose nam i duh toga doba, prožetog nastojanjima da se u puku probudi svijest o važnosti aktivnog rada za boljitak zemlje i napredak domaćeg društva. I ovdje svaki od feljtona umjesto naslova donosi motto, sentenciju koja se referira na sadržaj koji slijedi. Pa tako primjerice u prvom feljtonu, pod mottom Za pećjom se je mnogo dobra skuhalo, opominje aristokraciju jer zimu provodi u kavanama i na plesovima, umjesto da radi za dobro domovine. Narodnost se ne bi trebala iscrpljivati u posjećivanju narodnih kavana i čitaonica, ističe Vukotinović, jer su to tek „izvanjski znaci“, „gola haljina u kojoj se narodnost izjavljuje“. „Pod haljinom treba , da čversto, zdravo i junačko serce tuče – inače zaludu nam svi trudi naši, jer: vestis non facit monachum.“

„Na području feljtona i članaka dao je Vukotinović više i bolje, nego na svim ostalim područjima svoga književnog rada. Tu se ne osjeća ona borba, koju je proživljavao pišući na pr. svoje drame ili pripovijetke; nema one nesigurnosti i nategnutosti, nego mu misao i riječ teku uporedo i lako. (…) Glavna tendencija u njegovim feljtonima i člancima ista je, kao i u drugim njegovim književnim djelima, t.j. potreba , da se narod podigne na viši stupanj prosvijećenosti, i da svaki član narodne zajednice odgoji sama sebe, kako bi mogao raditi na dobro cjeline; a svi zajedno moraju nastojati, da što prije stupe u red ostalih kulturnih naroda.“ (Olga Šojat, Vukotinovićevi feljtoni i članci, Zagreb, 1947., str. 12)

Dubravko Jelčić, Hrvatski književni romantizam, Školska knjiga, Zagreb, 2002.

Pišući o jednome od „najupornijih, najsmjelijih, najdinamičnijih i raznovrsnošću svoje književne djelatnosti najpotpunijih preporodnih književnika“, Dubravko Jelčić u knjizi Hrvatski književni romantizam (2002) Vukotinovića apostrofira kao skromnog preteču Matoša i njegova artizma. Ovu poveznicu uspostavlja govoreći o Vukotinovićevoj romantičarskoj kajkavskoj drami Pervi i zadnji kip, uz koju je sâm Autor ukazivao na ljepotu i dojam kao ciljeve koje je želio doseći. Jelčićevu tezu dodatno možemo proširiti ako u priču o hrvatskoj književnoj dijakroniji uvedemo feljton. Naime, promatrajući njegov razvoj u hrvatskom kulturnom prostoru, put nas od Vukotinovića vodi prema Šenoi, koji je svojim Zagrebuljama udario temelj modernom feljtonu, zatim dalje prema Matošu, Ujeviću, Šoljanu, Pavličiću te brojnim drugim autorima i njihovim feljtonističkim ostvarenjima, o kojima će na blogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u narednim mjesecima biti još riječi.