-
11.10.2019. - Autor: Kristina Silaj
LIBRETO “ERO S ONOGA SVIJETA” MILANA BEGOVIĆA
Milan Begović. Slika preuzeta sa stranice Hrvatske enciklopedije (enciklopedija.hr).
Budući da je ove godine Mjesec hrvatske knjige tematski posvećen glazbi, kao prigodan popratni tekst koji objedinjuje dvije umjetnosti, književnost i glazbu, za analizu je izabran libreto Ero s onoga svijeta Milana Begovića, koji je ovaj hrvatski književnik spjevao prema narodnoj priči, a skladatelj i dirigent Jakov Gotovac uglazbio kao komičnu operu u tri čina.
Autor Miljenko Buljac, slavist, pedagog i metodičar, u svojoj je publikaciji Libreto Ero s onoga svijeta i književni zavičaj Milana Begovića (2015.) utvrdio da je Begović libreto stvarao od 1930. do 1933. Skladatelj i dirigent Jakov Gotovac, koji u listopadu broji godišnjicu rođenja i smrti (rođen 11. listopada 1895. u Splitu – preminuo 16. listopada 1982. u Zagrebu), oplemenio je Begovićev libreto glazbenom podlogom od 1933. do 1935., a praizvedba opere priređena je 2. studenog 1935. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.
Kako je Miljenko Buljac napomenuo, Begović i Gotovac uspješno su surađivali u stvaranju libreta i opere vrlo bliske folklornom izričaju i narodnom stvaralaštvu te su dobro poznavali napjeve vrličke folklorne, ali i dalmatinske, hercegovačke baštine. Buljac je posebno istaknuo da je uoči zagrebačke praizvedbe malo tko vjerovao da će ta komična opera, obogaćena glazbenim melosom Dalmatinske zagore, uz značajne folklorne vrijednosti, postati uspješnom i popularnom te jednom od najljepših i najgledanijih komičnih opera. O operi se ubrzo nakon praizvedbe pročulo ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu, u Europi, Americi i Japanu.
No vratimo se analizi samog libreta, koji će idejom prepunom humora sigurno oduševiti čitatelja, slušatelja i gledatelja (kada se tekst pretoči u vizualno i glazbeno ostvarenje). Glavna lica su Marko, bogati seljak, Doma, njegova druga žena, Đula, Markova kći iz prvog braka i Mića, koji se predstavlja kao Ero te još mlinar Sima, čobanče i jedan momak. Kao sporedni likovi javljaju se djevojke, žene, momci, čobani, trgovci, voćarice, djeca i ostali seoski svijet, a radnja se odvija u malom selu negdje u ravnici ispod Dinare u ranoj jeseni. Prvi čin obuhvaća komušanje kukuruza, drugi se odvija u mlinu, a treći na derneku. Ideja bogatog mladića Miće da zbog majčinog savjeta ljubav pronađe tako da se preruši u siromaha i kao siromah osvoji srce svoje djevojke biva i ostvarena jer se pred svojom izabranicom Đulom i drugim djevojkama pojavljuje tako da pada s velikog plasta sijena, prašan, odrpan i nepočešljan, dok one komušaju kukuruz. Smiješno je kako djevojke nasjedaju da je Ero pao iz raja koji je na onom svijetu, kod Boga, u raj na ovom svijetu koji je među djevojkama i staju se raspitivati o svojim poznatim pokojnicima. Čin završava komično jer se Đulina pomajka raspituje o svom pokojnom prvom suprugu i od Ere saznaje da on tamo živi baš kao što je živio i na ovom svijetu, samo u potpunom siromaštvu, te mu nasamo donosi cijelu svoju imovinu jer ne želi da njezin bivši suprug loše živi. Najdirljivija u činu je mlada Đula koja se raspituje za svoju voljenu pokojnu majku. Mića (Ero) će:
Eh, tvoja mati! –
U rajskome blaženstvu sjedi,
al’ misli na te, uzdiše i pati,
pa samo dolje, na svijet ovaj gledi.
Kad vidje mene da se spuštam amo,
Rukava se je moga takla,
A njene oči k’o dva rosna stakla:
„Pogledaj, Ero, tamo…
na gumnu Đula, k’o skršena grana.
Al’ reci da joj poručuje nana:
Nek’ ne tuži, nek’ ne žaluje,
Nek u svom se srcu raduje,
jer još prije nego sunce zađe,
neznan dragi doć’ će da je nađe.
Donijet će joj pozdrav od mene
I ružmarin koji ne vene.“
S obzirom na to da je glavna tema ljubavna veza između Đule i Miće (Ere), trebalo bi se ostaviti napomenutog sadržaja i istaknuti književno bogatstvo libreta Milana Begovića. Begović je jednostavno pogodio u srce hrvatskog naroda. Tekst je pisan u stihovima, a kao mjesta radnje izabrana su ona mjesta gdje se narod kreće, npr. mlin u drugom činu, dernek, odnosno sajam, narodni zbor, veselje. Mlin je dočaran ženama, djevojkama, pšenicom i brašnom, vodom i napornim radom mlinara Sime, posebno njihovim načinom komunikacije, poštapalicama i dosjetkama, a narodni zbor (dernek) je opisan sasvim veselo, s trgovcima svih profesija, voćem, mesom, hranom, brojnim primamljivim stvarima i šarenim predmetima te živom vrevom među narodom koji voli ovakva okupljanja gdje se trguje, kupuje i veseli. Iz hrvatske dječje književnosti ovakvim se živopisnim opisom sajma može pohvaliti književnica Ivana Brlić Mažuranić (ali u sasvim drugom žanru, dječjem romanu), koja je opisala Hlapića i Gitu na sajmištu među narodom. Kod Begovića sve vrije od života, vreve i ljudi, a humor je ponajviše vezan uz Eru, koji kao lik uistinu donosi dio rajske aure, gdje su patnje zaboravljene, ali svjetlost i toplina zaljubljenog mladića ipak prikazuje kao momka sklonog i pustolovinama i nepodopštinama. Međutim, njegovo je srce usprkos svemu vjerno Đuli. Mladi blagoslov dobivaju na derneku: Đula od oca kojem Mića (Ero) vraća novce uzete od njegove žene. I – Đula se sretno udala!
Opera „Ero s onoga s svijeta“ doživjela je brojne izvedbe i izvan Domovine. Na fotografiji je Nacionalna opera Bugarske (Sofija) nakon premijere sa skladateljem Jakovom Gotovcem u travnju 1940. godine. Fotografija je preuzeta s www.wikivisually.com. Autor nepoznat.
Već tematski, ljubavnim zapletom, književnik Milan Begović dotakao se za život najvažnijih tema kao što su ljubav i neobičan put do nje, gdje je budući zaručnik i muž prerušen u siromaha. Ljubav je to koja se odvija pred svima, pred cijelim mjestom u vrličkom kraju, koji je slikovito predstavljen scenama koje opisuju život naroda, njihovim običajima i posebno nošnjama, jer se na završnom slavlju Đula opisuje odjevena u nošnju ukrašenu đerdanom i maramom te zaručnici traže očev i Božji blagoslov za svoj zajednički život.
Cijeli libreto prepun je humora i šala i zrači veseljem. Međutim, to je sadržajan humor i smiješno u funkciji života, koje u podlozi nosi dublju poruku da se kroz teškoće i probleme može doći do ljubavi i sreće. Đula kao djevojka bez majke, koja izražava i osjećaje duboke tuge, dobila je podršku svojih mještana i naroda svojeg kraja da živi sretno i bez muka ako može. Dakle, književnik na dirljiv način razmišlja o životu mlade djevojke i o svemu čemu bi se mogla radovati u životu, čemu bi se mogla smijati i zbog čega bi mogla biti sretna usprkos svim teškoćama te je izlaz iz njezinih teškoća u ostvarenju prave ljubavi.
Prizor iz opere “Ero s onoga svijeta”. Autor fotografije: HNK. Fotografija preuzeta s Wikipedije (hr.wikipedia.org).
Otari s lica suze djevojko,
nije plač za tvoje godine.
Smiješi se, pjevaj, igraj djevojko,
i ne boj se hude rodbine.
Na pendžer će ti već kucnuti dan
i gledat će te sunčanim očima,
reć’ će: u bašti cvate jorgovan,
ustani hitro – sad sreća počima!
Budući da je u cijelom svojem opusu književnik Milan Begović pokazao izuzetnu ozbiljnost, počevši od pjesničke zbirke Knjiga Boccadoro do složenih životnih tema, primjerice u lirskom romanu Dunja u kovčegu, pa sve do dramskih tekstova o kojima se može ozbiljno razmišljati – npr. Bez trećega, ali i brojnih drugih djela, libreto Ero s onoga svijeta veliko je iznenađenje za čitatelja jer mu je sadržaj radostan i sve završava sretno, naprosto kao da sunce obasjava likove koji su našli svoj put do sreće. Zbog ovakvih poruka ljubavi, života i sreće običnih ljudi iz naroda, ovaj je tekst visoke književne vrijednosti jer je prava poruka šira, nadilazi čak i naše hrvatske okvire i odnosi se na sve ljude u svijetu, ukazujući na to da se treba usprkos teškoćama i crnilu boriti za ljubav i sreću, vjerovati u život i živjeti ga. Vrijednost ljubavi univerzalna je, ona se pojavljuje u različitim oblicima života i na različit način te je kod pojedinaca okrenutih duhovnosti posve duhovna ili u službi prema bližnjem. Međutim, ovdje je to čista ljubav između mladića i djevojke koju Begović prepoznaje kao vrijednost i stavlja je u središte. Kao takav književnik Milan Begović uistinu je u životu i na strani života. Završna scena libreta Ero s onoga svijeta prizor je svečanosti i veselja što je ljubav uspjela. Uistinu veličanstveno Završno kolo!
Upravo se iznenadnom izvedbom Završnog kola simfonijskog orkestra djece i mladih iz udruge „SO DO – El Sistema Hrvatska“ i dječjeg zbora Centra za kulturu i informacije Maksimir Zračna luka Franjo Tuđman pridružila obilježavanju Svjetskog dana glazbe ove godine te na taj način oduševila brojne putnike.