• 15.08.2017. - Autor: Kristina Silaj

  KNJIGA S POLICE: “VRT PLAVOG BOŽURA” NADE MIHALJEVIĆ

Književnica Nada Mihaljević. Fotografija preuzeta s internetske stranice www.kult-portal.com.

U društvu koje već dulje vrijeme u umjetnosti, književnosti, kazalištu i novinarstvu traga za „vješticama“, književnica Nada Mihaljević daje priliku upravo za tako nešto. No unatoč tome što je njezin roman zakoračio i u neke druge, okultne svjetove, autorica ne mami mladu populaciju da se bavi ezoterijom i magijom, nego književno djelo uljepšava zagonetkama s raskršća svjetova, dajući mu „štih“ nekih drugih dimenzija i prostora, koji su daleko od svakog okultizma. Roman Vrt plavog božura ponajprije je kvalitetna, maštovita literatura za mlade.

Sve započinje u gimnaziji na nastavi biologije kada su glavna junakinja Jelena i njezin prijatelj  Goran zbog nastave prisiljeni istraživati ljekovito bilje, pred kraj školske godine. Proučavanje enciklopedije ljekovitog bilja ne donosi im puno znanja koliko sama praksa: šetnje šumama, livadama i vrtovima. Jednoga lijepog dana Jelena se, u blizini svojega doma, nađe u prekrasnom, bujnom, rascvjetanom vrtu prepunom ljekovitog bilja i cvijeća, a ondje upoznaje tajanstvenu baku Sofiju. Nakon što s bakom popije čaj i u njoj se budi velika znatiželja, ali i želja za znanjem o biljkama i cvijeću. Također, zanima je i tajanstvena starica. Problemi nastaju kada Jelena drugi put poželi doći u isti vrt jer zapravo saznaje, nakon što je dobro pretražila mjesto na kojemu je prije bila, da takav vrt u stvarnosti više ne postoji. Autorica nas na ovom mjestu odvodi u transcendentalni svijet, u kojemu svaka osoba ima neku ulogu i zadatak, a glavni, vezan uz zagonetni vrt i baku Sofiju, ponajviše se tiče Jelene i njezine životne priče, njezina zadatka.

Jelena živi sama s majkom, a njezina ekscentrična baka Lucija upućuje ju u tajne magije, naručujući za nju snop karata prema kojima se ona u stvarnosti, ali i na raskrižju svjetova, gdje se bore dobro i zlo, treba snalaziti i naučiti proricati i o stvarnosti, i o budućnosti. Karte koje joj daruje baka ujedno su moćno magijsko sredstvo te služe i za iscjeljivanje, a ne samo za proricanje. U knjižari u kojoj dobiva karte Jelena upoznaje Katalenu, koja vodi knjižaru prepunu neobičnih knjiga, ali i najrazličitijih detalja. Cijeli taj književni uvod vrlo je zanimljiv i maštovit i odmah će zaintrigirati mladog čitatelja.

Jelena biva razočarana kada se ponovno u staračkom domu susreće sa Sofijom, ali razumije da je njezina misija da Sofiji na samome kraju životnoga puta pruži pomoć. I tako kroz magijske prakse cijelo društvo: Jelena, Katalena te Goran i Pero putem karata vide neku vrstu darovnice koja spada u rano 17. stoljeće i koja je povezana sa stvarnim Sofijinim životom, dakle to je dokument koji u točno određeno vrijeme mora biti vraćen u prave ruke.

Pozornost valja skrenuti i na zanimljiv motiv koji se rijetko prikazuje u hrvatskoj književnosti za mlade. Naime, Goranov brat Borna je homoseksualac, neprihvaćen od strane obitelji, a njegov partner Nikša je intelektualac i povjesničar koji će im pomoći u povijesnom tumačenju zagonetne darovnice. Sva složenost ove problematike književno je izražena u nekoliko motiva: ljubavnom, u diskretnome intimnom druženju dvojice mladića koje je sakriveno od očiju javnosti; roditeljskom neprihvaćanju sina i njegova partnera te u pomirenosti okoline i velike pomoći Jelene koja prihvaća Nikšu i treba njegovu povijesnu stručnost kako bi se klupko razmrsilo, čime ujedno taktično smanjuje Goranovu netrpeljivost i otpor. Dakle, razrješuje se složen odnos među braćom i status mladog homoseksualca u obitelji.

Naslovnica romana “Vrt plavog božura”. Izdavač: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade.

Završnica romana pomiruje realan i magijski svijet. Naime, Jelena i Nikša u Sofijinoj ostavštini pronalaze darovnicu koja im je objavljena putem karata nakon mnogo muke i truda i sada taj dokument moraju vratiti na razmeđe svjetova mladoj Sofiji, u njezin svijet koji se nalazi u tajanstvenome čarobnom vrtu. Uz pomoć Kineza, čudotvorca i gotovo čarobnjaka, u točno određeno vrijeme u prostoru koji svjetluca bez granica, darovnica biva vraćena u prave ruke. Autorica na završetku romana piše i slika riječima: Oko grma plavog božura treperila je blaga, jedva primjetna svjetlost, rasipajući se u svjetlucave naznake svih budućih cjetova. Ili, možda, jednog jedinog, izvan svih prostornih i vremenskih dimenzija opstajućeg, čarobnog vrta.

Ovo književno djelo Nade Mihaljević za mlade nudi pregršt maštovitih motiva na rubu bajke koja se isprepliće sa stvarnošću. Cijeli svijet romana je poput inicijacije u druge dimenzije. Svijeta religije ovdje nema, on je isključen i neosviješten. Kada se književno sagleda, roman ovakvog tipa, koji zadire u okultno, puno je sofisticiraniji i nježniji od inozemnih romana slične tematike. Ovdje se uistinu prvenstveno radi o kvalitetnoj književnosti koja je, zbog svoje prožetosti biljkama, cvijećem i vrtovima, ekološki osviještena, a cilj joj je da mlade zaintrigira i potakne ih na čudotvorno čitanje.