• 18.06.2020. - Autor: Kristina Silaj

  KNJIGA S POLICE: ELLIE I GRADITELJ HARFA

Ellie i graditelj harfa, Hazel Prior, Leo-commerce, Zagreb, 2019.

Koliko su putevi ljubavi nepredvidivi i koliko malo istine o sebi i drugima čovjek zapravo posjeduje, govori nam roman engleske književnice i harfistice Hazel Prior „Ellie i graditelj harfa“. Neobični ljudi drugačijeg ponašanja, ali dobri u duši, tema su mnogih romana i filmova. Ovdje je kao osebujna ličnost istaknut lik Dana Hollinsa koji na povučenom malom imanju gradi predivne keltske harfe na koje u jednoj šetnji nailazi i mlada udana žena Ellie. Dubina njihovih osjećaja budi u njima novi svijet i oni različito gledaju na život od bivše velike Danove ljubavi, ugledne umjetnice i harfistice koja je godinama od njega skrivala tajnu da imaju dijete. Ellie je posebno privučena tom čudesnom čovjeku i zbog toga što je od mladosti željela svirati neki glazbeni instrument. Harfe pak nose autentičnu ljepotu nekih astralnih eteričnih dimenzija, simboliziraju duševnu uzvišenost. Već sam pogled na njih blagotvoran je i estetski intenzivan doživljaj koji uvodi u osebujan svijet glazbene umjetnosti. Harfa asocira na nešto lijepo, nešto od neba, viših sfera i prostora, na duševnost i duhovnost, nešto što je prozračno, čisto, svježe, oslobođeno zemaljskih sfera. Zvuk harfe kao instrumenta smiruje, ali može iskazati i jače dramatične osjećaje i zaplete. Kod Ellie se, gledajući Danove harfe, probudila jaka želja iz djetinjstva da ih nauči svirati. Satovi sviranja činili su je sretnom i za nju su imali posebno značenje bez obzira na kvalitetu muziciranja. Njezin suprug bio je moderan muškarac i sakrila je od njega tu za nju jako važnu tajnu – satove sviranja kod mlade žene za koju se u tom trenutku nije znalo je li Danova sadašnja ili bivša djevojka, ali bjelodano je bila u mladosti važna ljubav. Ellina supruga pak obuzima gnjevna ljubomora kada saznaje za čistu nevinu emotivnu vezu Ellie i Dana.

Čarolija sviranja harfe.

Njegovu je ljubomoru izazivala njihova posebna emotivna situacija jer on takve čiste osjećaje nije razumio niti upoznao i osjećao je nepovratan gubitak. Za Ellie je Dan izgradio specijalnu harfu od trešnjina drva, a njegova bivša ili sadašnja djevojka (jer to Dan sa sigurnošću nije znao) naučila ju je pomalo i muziciranju na tom klasičnom instrumentu, čija je ljepota obavijena velom tajne i simbolizira najizrazitiju nematerijalnost glazbe kao umjetnosti. Zaplet u romanu je pomalo poput trilera te ga pročitajte sami. Otkrivamo samo da je bezazleni Dan ostao bez svoje radionice i gotovo sviju harfi. Razmislite isplati li se činiti zlo drugima, osvećivati se, pa ako si i izgubio ljubav? Ellie je nakon brojnih trauma lutala, dopisivala se s obitelji i prijateljima, vozila se gondolama i šetala ulicama Venecije te skupljala snagu. Mislila je da je uistinu sve izgubila. Toliko toga zauvijek je bilo završeno. Naprosto gotovo. A zatim se probudilo novo proljeće, vratila se u rodni kraj u Engleskoj i otišla na bistri potok. I jedan blistavi oblutak u obliku srca ipak je ondje usred bujnog zelenila i šuma poklonila Danu, drugačijem čovjeku kojem je izgradila novu radionicu. Prepoznavanje najvažnije osobe u životu događa se u presudnom pravom trenutku i veliki je zadatak. Ali trebalo je vremena, razmišljanja i strpljenja….