• 06.05.2016. - Autor: Maja Karic

  JOHANN WEICHARD VALVASOR: ICONOTHECA VALVASORIANA

Johann Weichard Valvasor, preuzeto s https://hr.wikipedia.org

Johann Weichard Valvasor (Janez Vajkard Valvasor, Ljubljana, 1641. – Krško, 1693.) bio je kranjski plemić, putnik po Europi i Africi, prijatelj brojnih učenjaka svojega vremena, tiskar i izdavač, proučavatelj heraldike, numizmatike, sfragistike i jedan od prvih sustavnih kartografa na ovome području. Bavio se izučavanjem Cerkniškog jezera, što mu je u konačnici donijelo priznanje i članstvo engleskoga Kraljevskog društva, a dopisivanja s Thomasom Galeom i Edmundom Halleyem rezultirala su širenjem novih Newtonovih teorija u ovaj dio Europe.

Godine 1678. Valvasor je osnovao tiskarsku radionicu u Wagensburgu (Bogenšperku), dvorcu koji kupuje još 1672. godine. Od tuda su potekla mnoga kartografska i putopisna djela, popraćena brojnim bakrorezima i bakropisima grafičkih majstora iz vlastite radionice. Jedan od glavnih suradnika bio je i Pavao Ritter-Vitezović, još jedan znameniti erudit ovih prostora, koji je novostečena znanja tijekom boravka u Bogenšperku donio sa sobom u Zagreb. Vitezović je i jedan od suradnika na Valvasorovim vjerojatno najznačajnijim djelima Topographia ducatus Carnioliae modernae (1679.) i Die Ehre dess Hertzogthums Crain (1689.). Deset godina starija Topographia… objavljena je kao luksuzniji album veduta u manjoj nakladi s tek nešto teksta i s oko tristotinjak ilustracija, dok je potonje djelo objavljeno u Nürnbergu na njemačkome jeziku kako bi bilo dostupnije što većem broju čitatelja. Od samog nastanka do danas Die Ehre dess Hertzogthums Crain neprocjenjiv je povijesni izvor i sveobuhvatni dokument o ovom dijelu Europe s kraja 17. stoljeća, objavljen u četiri sveska, na ukupno više od tri i pol tisuće stranica. Oba naslova mogu se naći u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Iconotheca Valvasoriana u Grafičkoj zbirci NSK

U Bogenšperku je Valvasor, između ostalog, posjedovao i zbirke instrumenata, umjetnina i rijetkosti te osnovao knjižnicu. Sama biblioteka je danas dio Metropolitane, knjižnice Zagrebačke nadbiskupije, budući da ju je Valvasor zajedno s neprocjenjivom zbirkom crteža i grafika koju je sam prikupio prodao zagrebačkom biskupu Aleksandru Ignaciju Mikuliću 1691. godine.

Iconotheca Valvasoriana

Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice čuva dvadesetak bakropisa, ilustracija spomenutih pisanih djela, kao samostalne grafičke listove. Uz Pavla Rittera-Vitezovića, još nekoliko grafika atribuirano je Andreasu Trostu i Peteru Müngerstorffu, dvojici od ukupno sedam grafičara i crtača, stalnih suradnika radionice. U Grafičkoj zbirci nalazi se i pretisak Topographia ducatus Carnioliae modernae iz 1970. Najnovija prinova u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, odnosno njezinoj Grafičkoj zbirci, jest Iconotheca Valvasoriana, gotovo desetljetni projekt Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, dovršen 2008. godine, iznimno vrijedno limitirano izdanje faksimila Valvasorove prikupljene zbirke, koju je Knjižnici darovao Ured predsjednika Republike Hrvatske u rujnu 2015. godine. Valvasorova prikupljena zbirka nastajala je kroz kojih petnaestak godina, unutar kojih je prikupio 7752 grafike i crteža vrhunskih europskih autora. Uz djela Albrechta Dürera, Martina Rote Kolunića, Rembrandta, Davida Teniersa i dr. sadrži neprocjenjiva djela europskih majstora 15., 16. i 17. stoljeća. Godine 1685. godine Valvasor ih je uvezao u kolekciju od ukupno 18 svezaka. Danas ih postoji tek 17 budući da je svezak broj četiri nestao još krajem 18., odnosno početkom 19. stoljeća. Svaki svezak pomno je odabrana skupina grafičkih listova odnosno crteža, složenih prema temi, tehnici ili nacionalnosti autora.

Grafička zbirka NSK je do 1947. godine u svojim spremištima čuvala originalne Valvasorove sveske.