• 14.11.2012. - Autor: Dobrila Zvonarek

  IZMEĐU HEDONIZMA I RELIGIJE – ČITANJE KAO SLOBODAN ČIN

Kratak osvrt uz predstavljanje knjige Tolle lege – Za slobodu čitanja dr. sc. Danka Plevnika

U predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu izdigla se osebujna građevina, sačinjena od stotina tisuća knjiških stranica. Piramida od knjiga, koja je posljednjih dana budila veliku pozornost javnosti, spomenik je knjizi, ali i čitanju i čitatelju, neznanom junaku bez kojeg knjiga ne bi ostvarila svoje oživotvorenje.

U temeljima Piramide zatekla se, nimalo slučajno, knjiga Tolle lege – Za slobodu čitanja dr. sc. Danka Plevnika, uglednoga hrvatskog kritičara, novinara, publicista i legologa. Dok smo je pažljivo polagali na tlo, razmišljajući o rizicima ovoga knjiškoga graditeljskog pothvata, možda je nekome pala na pamet i priča o mukama triju praščića na koje je vrebao opasni vuk. Vjerujem da su mnogi od nas u djetinjstvu upravo uz tu priču spoznali važnost čvrste i sigurne gradnje, za koju su nužni postojani temelji. Piramida od knjiga trebala bi nas, između ostalog, podsjetiti i na činjenicu da bi temelj svake osobne čitalačke piramide (a vjerujem da na svijetu ne postoje dvije identične, kao što ne postoje ni dva identična genoma) trebala biti upravo sloboda – u odabiru tekstova i načinu čitanja, dosezima interpretacije i stvaranju vlastitoga književnog kanona. Samo tako građena, naša će čitalačka piramida osigurati svoju dugovječnost. Danko Plevnik ovoj je ideji posvetio više od dvjesto stranica svoje nove, poticajne knjige.

Mnogi od nas djetinjstvo pamte kao vrijeme obojeno pričama, poput ove o tri praščića, koje smo upijali od djedova i baka, roditelja, odgajatelja; na kojima smo često sricali prva slova u početnim čitateljskim pothvatima. Što se desilo onima koji svoj interes za slušanje priča nisu uspjeli pretočiti u ljubav prema čitanju? Knjiga Tolle lege – Za slobodu čitanja ponudila je vjerojatni odgovor na ovo pitanje, koji ne bi smio ostati bez odjeka u današnjem društvu, osobito u onom njegovu dijelu koji brine o obrazovanju novih generacija. Naime krivnju za mnoštvo razrušenih čitalačkih piramida Autor vidi u zanemarivanju čitanja i čitateljeva prava na individualnost pred knjigom, u akademskom pristupu književnosti koji glorificira pisanje, namećući „interpretacijsku pravovjernost“, „lektirašku robiju“ koja razvija netoleranciju na knjigu, umjesto da poučava književno čitanje. Raščlanjujući i vrednujući brojne teorije i pristupe – od primjerice novokritičke metodologije koja književnom djelu pristupa znanstveno, registrirajući u njemu ono unaprijed zadano, pa sve do nastojanja Louise M. Rosenblatt, koja se okreće čitatelju i njegovu doživljaju teksta – Plevnik hrabro obračunava s predrasudama vezanima uz isključivo isticanje pisanja kao umijeća. Svoj obračun pak smješta u bogato eruditsko polje, koje obuhvaća širok raspon spoznaja: od filozofskih, socioloških, povijesnih, književnopovijesnih – do legoloških (Danko Plevnik je i skovao pojam legologija – kao znanost o čitanju).

Tolle lege – Za slobodu čitanja djelo je koje nijednog poklonika knjige i čitanja neće ostaviti ravnodušnim. Pritom nije riječ samo o poticajnoj i zanimljivoj tematici; cijela knjiga naime pršti Autorovim dosjetkama, britkim opaskama, referencijama na popularnu kulturu, aforizmima i dosjetljivim tvorenicama – poput „okočita“ (čina vizualnog prepoznavanja slova; pandana rukopisu kada je riječ o pisanju). U Plevnikovu originalnom izričaju mnogo toga se ogleda u simbolima, metaforama i paradoksima. Možda je ipak najveći paradoks upravo taj da knjigu o slobodi čitanja valja pročitati – i pritom biti slobodan u njezinu odabiru. Situacija neodoljivo podsjeća na sadržaj knjige koju su mnogi od nas, uglavnom ne po slobodi odabira već prvenstveno prema popisu literature, uzeli u ruke tijekom svoga humanističkog obrazovanja. Riječ je o djelu Teorija sistema i književnost Dietricha Schwanitza, koja, između ostalog, govori o autologičnosti u jeziku i književnosti. Pa kao što je samoodnosna rečenica „Ova rečenica sadrži pet riječi“, tako smo pomalo u sličnoj situaciji i kada čitajući Plevnikovu knjigu o čitanju, spoznajemo čitanje. Dakako, Danko Plevnik zasigurno neće podnijeti sudbinu Dietricha Schwanitza, koji je zbog svoga osebujnog, nekonvencionalnog rada sa studentima napustio sveučilišnu karijeru (bio je gotovo dvadeset godina profesor anglistike na Hamburškom sveučilištu). No i Plevnikov apel za slobodom čitanja, premda jasan i logičan, pomalo je disidentan, i stoji u opreci prema velikom i tromom sustavu – koji generira loše, površne i nemotivirane čitače. Borba podsjeća na onu Davida i Golijata, no optimizam budi činjenica da je Plevnikova praćka argumentirano ubojita.

Naslov knjige – Tolle lege, u prijevodu Uzmi i čitaj! – preuzet je od sv. Augustina, a upućuje na težnju da se čitanje promatra kao božanski čin. Uzevši u obzir kreativan potencijal čitalačke aktivnosti, mogućnost upisivanja vlastitih iskustava u tekst i ispisivanja njegove originalne interpretacije, sasvim razumljivim biva Autorov apel da se obratimo na vjeru čitanja. Međutim, ovaj poziv, sadržan u naslovu djela, tek je jedan aspekt shvaćanja čitanja, yin koji traži svoj yang za zaokruživanje cjelovitosti. Valja naime imati u vidu da čitanje u sebi sadrži sposobnost spajanja svjetovnog i božanskog. Činjenica da je u današnjem svijetu hedonizma čitanje mnogima postalo mučenje, već spomenuta „lektiraška robija“ ili poslijeobrazovni stres, još jedan je u nizu apsurda koji prati suvremeno društvo. I svjetovno i božansko, i uživanje i kreacija u jednom – to je ideal na kojemu se gradi svako istinsko, umjetničko, stvaralačko čitanje, svaka čvrsta i dugovječna čitalačka piramida. Danko Plevnik stoga zagovara čitanje kao najsmisleniji hedonizam, braneći ga istovremeno žarom uvjerenog vjernika.

U svojoj novoj knjizi Autor skreće pozornost i na činjenicu da je način pisanja uvjetovao i način shvaćanja i strukturiranja svijeta. Ovaj gotovo maniristički obrat, koji tvrdi da stvarnost nalikuje fikciji, svoje najvidljivije argumente pronalazi u suvremenim fenomenima poput Interneta, koji su uvelike izmijenili percepciju zbilje. Plevnik tako pojašnjava i teoriju kanadskog znanstvenika Marshalla McLuhana, koji je upozorio da su pisana i tiskana stranica utjecale na organizaciju mišljenja i obrazovanja. U tom kontekstu valja registrirati i niz motiva koji su iz svijeta književnosti čvrsto zakoračili u svijet stvarnosti, poput donkihotizma. Popularna knjiga 101 najutjecajniji lik koji nikada nije živio jasno prikazuje na koji je način fikcija uspjela oblikovati naš svjetonazor. Književnost će, čini se, uvijek biti korak ispred nas u iskustvima koje nudi, a naše je pravo da kao čitatelji ta iskustva sami odabiremo, ulazimo s njima u odnos, stvaramo tekstualna, intertekstualna i intermedijalna iskustva, i tako sudjelujemo u kreativnom činu stvaranja vlastitoga čitalačkog svijeta – ujedno i vlastitog identiteta, poruka je Danka Plevnika.

Nakon mnoštva silnih začudnosti i obrata kroz koje nas vratolomno provodi knjiga Tolle lege – za slobodu čitanja, stavljajući uvijek na prvo mjesto čitatelja i čitanje – prije svake teorije, ostaje nam da osvijestimo svoju temeljnu slobodu: slobodu da čitamo – što želimo, kako želimo, koliko želimo i kada želimo. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu je izdavanjem knjige Danka Plevnika stala u obranu ovoga temeljnog prava, a Piramida od knjiga u njezinu predvorju ovdje je da nas i na to podsjeti.