• 19.03.2015. - Autor: Tomica Vrbanc

  HRVATSKA KNJIŽEVNOST O DOMOVINSKOM RATU – JEDINSTVEN IZRAZ TRAJNOG UTJECAJA NA HRVATSKO DRUŠTVO

„Pisac nikada ne stoji uz one koji stvaraju povijest, nego uz one koji zbog nje trpe.“ Ovu glasovitu rečenicu koju je izgovorio Albert Camus prigodom dodjele Nobelove nagrade za književnost 1957. godine književna kritičarka Jagna Pogačnik primjenjuje, uz određenu prilagodbu, na cijelo „hrvatsko ratno pismo“. Naime, ona kaže da je u vremenu Domovinskog rata pisac također stajao i na strani onih koji su stvarali povijest, misleći pritom na autore koji su bili branitelji, i pisali, potaknuti svojim iskustvom na bojišnici.

Započinjući u Zbirci Domovinskog rata niz književnih tribina o hrvatskoj ratnoj prozi, mogli bismo, na određeni način, ovu Camusovu rečenicu istaknuti također kao njihov moto. Naime, možemo uočiti da se unutar već prilično velikog korpusa vrijednih djela hrvatske ratne proze Domovinski rat tematizira na vrlo širok način: od direktnog zapisa s južne bojišnice, kao što je Kratki izlet Ratka Cvetnića ili potresnih zapisa Alemke Mirković iz Vukovara usred najrazornijega ratnog okruženja (Glasom protiv topova), do onih autora koji su odrastali u ratnom okruženju i koje su ti događaji egzistencijalno formirali i obilježili im čitav život (npr. roman Hotel Zagorje Ivane Simić Bodrožić ili Sloboština Barbie Maše Kolanović).

Kroz ovih nekoliko primjera lako možemo uočiti da su svi navedeni autori bili oni koji su trpjeli zbog povijesti, ali da su neki od njih (kao navedeni Ratko Cvetnić i Alemka Mirković, ali i autori kao što su Tarik Kulenović ili Robert Međurečan) također bili i oni koji su stvarali povijest, jer su svojim djelovanjem u tom razdoblju (naročito autori-branitelji) utjecali na to da nametnuti i obrambeni Domovinski rat završi kao oslobodilački rat. Dobro se toga prisjetiti jer ove ćemo godine obilježavati 20. obljetnicu oslobodilačke akcije Oluja, kojom je na pobjednički način suzbijena agresija na Hrvatsku, započeta 1991., a na mirnodopski način rat je za cijelu Hrvatsku završio mirnom reintegracijom istočne Slavonije 1998. godine.

Zbirka knjižnične građe o Domovinskom ratu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Preuzeto s www.hrvatski-vojnik.hr

Ovim tribinama htjeli bismo pokazati kako je književnost u tom kontekstu imala važnu ulogu. Ustvari, treba to reći na točniji način, u trajnom prezentu: književnost o Domovinskom ratu ima bitnu ulogu jer svjedoči na duboki način koliko je ovaj rat bio egzistencijalno određujuće iskustvo za sve koji su ga proživjeli, i jedino književnim diskursom moguće je izraziti složene i trajne posljedice koje je rat ostavio na pojedince, ali i čitavo društvo. Tome smo, uostalom, svjedoci i danas, u brojnim i aktualnim „dnevno-političkim“ zbivanjima.