• 25.04.2013. - Autor: Dobrila Zvonarek

  DANI POSLIJE NOĆI KNJIGE

Noć knjige 2013., u kojoj je imala priliku uživati cijela Hrvatska, maloj je skupini organizatora trajala mnogo dulje. Utorak, 23. travnja, bio je tek njezino veliko finale. Brojni novinarski upiti, izjave, posljednje pripreme… Što manje vremena za razmišljanje, tim bolje. Jer čovjeku se svakakve misli ušuljaju u već postojeći nemir: je li se i onaj naknadno prijavljeni program našao na internetskoj stranici? Jesu li plakati stigli do najudaljenijeg otoka? Je li poslano dovoljno straničnika? I ne daj Bože da odgovor bude ne.

Na konferenciji za novinare, priređenoj 18. travnja u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, jedna je novinarka predstavljačima postavila sasvim logično pitanje: Koji su ustvari ciljevi Noći knjige? Što želite njome postići? Pripremljeni na odgovore o konkretnim podacima, poput broja prijavljenih knjižnica, knjižara i nakladnika, pisaca i promocija, među nas je pala sekunda tišine. Kao da smo svi poželjeli načas promisliti, složiti sentenciju primjerenu trenutku. Možda smo pitanje shvatili i pomalo osobno, jer je odnos prema knjizi čvrsto usađen u svakoga tko se njome bavi u profesionalnom životu (da nije, pretpostavljam da bismo se bavili nečim mnogo isplativijim). Naravno, nakon početne zbunjenosti, odgovori su počeli pristizati gotovo sami od sebe: svraćanje pozornosti na knjigu, osvješćivanje njezine važnosti (jer knjiga nije samo beletristika – ne umanjujući pritom ni njezinu vrijednost), poticanje na stvaranje navike čitanja… Novinarka je, činilo se, bila zadovoljna odgovorima. Ne znam može li se isto reći i za nas koji smo ih ponudili. Kao da smo ipak nešto ostali dužni – prvenstveno sebi samima.

U danima poslije Noći knjige pristižu reakcije sudionika. Na elektroničke adrese Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, koja je kao suorganizator manifestacije koordinirala sudjelovanje školskih, visokoškolskih i specijalnih knjižnica, javljaju se knjižničari s riječima oduševljenja, pozitivnim iskustvima, mnoštvom fotografija sa svojih događanja… Umor ne može prikriti zadovoljstvo, koje sugerira: „Sljedeće godine bit će još bolje.“

Poštovana i draga kolegice s jedne od domaćih radiopostaja koja je popratila Noć knjige, nakon nekoliko prospavanih noći i ohrabrena dojmovima koji su pristigli, željela bih još nešto pridodati svojem odgovoru na Vaše pitanje: „Cilj Noći knjige je, između svega ostalog što je vrlo važno, prenijeti taj entuzijazam koji nas veže uz literaturu na sve one koji se njime još nisu zarazili…“ Ima vremena. Ako ništa drugo, u Noći knjige 2014.

Neki od komentara kolega, sudionika Noći knjige 2013.:

Bilo je zanimljivo gledati kako pojedinci imaju tremu, bore se, crvene se, dršće im glas, ali ipak nastavljaju s čitanjem. Mnogi su razvijali samopoštovanje, a oni koji su samozatajni bili su nam pravo iznenađenje. Mnogi su sačuvali pjesmu za uspomenu i tako s (možda) s njom povezali na određeno vrijeme. (…) Danas sam dobila bookmarkere i dijelila, mnogi pitaju kad ćemo opet ovako nešto prirediti.
Vanja Škrobica, Škola likovnih umjetnosti u Splitu

Osnovna škola Bukovac za svoje je male čitatelje pripremila čitanje pod geslom “Upali i ti svoju lampicu”.

Moramo pohvaliti učenike 2. i 3. razreda koji odlično čitaju za svoju dob, a često odabiru naslove koji su namijenjeni starijoj djeci (npr. Koko u Parizu, Koko i duhovi itd.) i time pokazuju koliko napreduju u čitanju. Učenice 6. razreda su nas pak nasmijale odlomcima iz „Dnevnika Adriana Molea“, iznova nas oduševile citatima uvijek poučnog „Malog princa“. I mame su s nama podijelile svoje omiljene knjige (npr. „Pod suncem Toskane“), ali i prisjetile se bajki iz svog djetinjstva koje se još i danas čitaju i nalaze u školskoj knjižnici, a čije su pouke uvijek aktualne i zanimljive. Vrijeme je u ugodnom druženju brzo proletjelo, a i iduće godine namjeravamo Noć knjige obilježiti na poseban način. Jedva čekamo!
Osnovna škola Bukovac, preuzeto s internetske stranice Škole

Hvala na lijepoj priči koju smo zajednički ostvarili.
Druge godine, bogatiji za jedno iskustvo, idemo korak naprijed.
Damir Jakovčić, Voditelj Odsjeka za prosvjetu, kulturu, informiranje i sport, Općina Omišalj

Noć knjige u Osnovnoj školi Komletinci, koja se manifestaciji priključila i prošle godine.

Knjižnica je bila otvorena od 18.00 do 23.00 Imali smo 94 posjetitelja (predškolska djeca, učenici, roditelji, bake, kolege učitelji, srednjoškolci i mještani). Najmlađi posjetitelj bila je beba od tri mjeseca, a najstariji baka od 65 godina. Da bi podatak o broju posjetitelja bio što relevantniji, moram Vam napisati da u Komletincima živi 1630 mještana, a školu pohađa 151 učenik. To broju naših posjetitelja daje na vrijednosti! Sav potreban materijal za rad tijekom Noći knjige osigurala su sama djeca (roditelji) uz Vašu potporu u vidu plakata i straničnika. Hvala.
Bilo nam je jako, jako lijepo i već se sada radujemo novoj Noći knjige.
Lijep pozdrav iz Slavonije, iz Komletinaca!
Katica Novoselac, Osnovna škola Komletinci

U knjižnici Državnog hidrometeorološkog zavoda je usprkos maloj pomutnji sve ispalo izvrsno. Zadržali smo se puno duže od predviđenog. Jako nas je razveselila i donacija šumara u vidu pršuta, kulena, slaninice i ostalog (potpuno iznenađenje). Park Maksimir je donirao za posjetitelje knjižicu o proljetnicama, a svi posjetitelji su na odlasku dobili i jednu potočnicu (to je bio plavi potok koji se ulijevao u Knjižnicu, dar cvjećarice iz kvarta), pa će zagrebački vrtovi ovih dana postati plavo-zeleniji.
Naši pisci i Ivan Đuričić su briljirali, a uspostavili smo i vezu između vrsta jer je u našem hodniku strpljivo čekao jedan ljubimac!
Podijeljene su nagrade (meteorološke knjige, a kolege su ih i potpisivali uz mali osobni komentar za svakog dobitnika); kao spomen na naše prve knjige podijelili smo i 3 privjeska s glagoljskim slovima.
Jučer sam stalno slušala pohvale kako nitko nije mislio da je u današnje vrijeme moguće postići toliku količinu pozitivne energije i dobrog raspoloženja.
U 2014.-oj računajte i računamo na Vas!
Ivančica Mihovilović, knjižnica DHMZ