• 04.05.2020. - Autor: Dobrila Zvonarek

  BLIJEDI JAHAČ: KAKO JE ŠPANJOLSKA GRIPA 1918. PROMIJENILA SVIJET

Laura Spinney: Blijedi jahač: kako je španjolska gripa 1918. promijenila svijet, VBZ, Zagreb, 2019.

„Kaiser je abdicirao 9. studenoga. Primirje je potpisano 11. studenoga pa je slavio cijeli svijet, stvarajući tako gotovo idealne uvjete za masovnu bolest. Tisuće su izišle na ulice Lime u Peruu i tako pokrenule eksploziju gripe sljedećih dana. Svečani bal koji je Crveni križ upriličio u Nairobiju polučio je sličan učinak u Keniji, dok je u Londonu pjesnik Ezra Ponud lutao kišnim ulicama i ‘promatrao učinak primirja na narod’ te obolio od, kako je isprva mislio, prehlade.“

Razigrano, s dozom vedrine koja je u suštoj suprotnosti s tematikom, britanska novinarka i spisateljica Laura Spinney u knjizi Blijedi jahač: kako je španjolska gripa 1918. promijenila svijet ispripovijedala je priču o pandemiji koja je u tri vala od 1918. do 1920. godine zahvatila gotovo trećinu čovječanstva i odnijela između 50 i 100 milijuna života. Mnogo više nego Prvi svjetski rat koji je netom završio. Ipak, sjećanje na nju češće evociraju obiteljske priče nego povijesni udžbenici. Crna statistika ima prepoznatljivu formu: „Djed je imao sedmero braće, te godine umrlo ih je troje…“ „Prabaka je pokopala četvero djece te jeseni…“ Ili, kao što autorica zaključuje: „Španjolska gripa pamti se na osobnoj razini, ne na onoj kolektivnoj. Ne kao povijesna katastrofa nego kao milijuni pritajenih, osobnih tragedija.“ Suvremenom čovjeku ove bi se brojke mogle učiniti gotovo nestvarnima. Ili je barem tako donedavno bilo.

Bolnica za hitni prijem tijekom pandemije španjolske gripe (Kanzas, 1918.). Fotografija: National Museum of Health and Medicine.

Prateći povijest influence još od Hipokrata i njegova, vjerojatno prvog, opisa te bolesti u grčkom gradu Perinthosu 412. godine prije Krista, autorica nas polako vodi do kobne 1918., vješto opisujući svijet u kojem se španjolska gripa pojavila: „…koji je poznavao motorna vozila, no kojem su bile draže mazge; koji je vjerovao, istovremeno, i u kvantnu teoriju i u vještice; koji je stajao jednom nogom u modernom dobu, a drugom u onom predmodernom, tako da su neki živjeli u neboderima i upotrebljavali telefone, dok su drugi živjeli kako su, manje-više, živjeli njihovi preci u srednjem vijeku.“ Društveni kontekst prilično je jasno definirao tijek i posljedice bolesti. Dok nam knjiga predočava primjere reakcija u raznim zemljama svijeta, od onih gdje su vlasti naložile strogu karantenu do onih gdje nisu bile kadre organizirati sustav javne zaštite, zbog svojih manjkavosti ili otpora pučanstva, paralele sa sadašnjim trenutkom nameću se same od sebe: „Dvanaestog listopada, onoga dana kad je gripa napala otmjene uzvanike u klubu Dos Diàrios, satirtički časopis Careta (Grimasa) izrazio je bojazan da će vlasti napuhati opasnost koju predstavlja obična limpa-velhos, ‘ubojica staraca’, i tako opravdati uvođenje ‘znanstvene diktature’ i kršenje građanskih prava. Tisak je direktora javnog zdravstva Carlosa Seidla prikazivao kao podlog birokrata, a političari su gazili njegove izjave o mikroorganizmima koji putuju zrakom, parirajući mu kako ‘prašina iz Dakara ne može doprijeti tako daleko’. (…) No potkraj listopada, kad je pola milijuna karioka – više od polovice stanovništva – bolovalo, i dalje je među tvorcima javnog mnijenja u Riju bilo onih koji su sumnjali u to da je riječ o gripi.“

Za vrijeme pandemije španjolske gripe maska je bila nužna za služenje javnim prijevozom (Seattle, Washington, 1918.). Fotografija: Library of Congress.

Uoči stogodišnjice španjolske gripe, 2017. godine, Laura Spinney odvažila se napisati knjigu koja se iz današnjeg trenutka čini gotovo proročkom. Samo tri godine od njezina prvog izdanja (i godinu dana od hrvatskog), svijet je suočen sa sličnim izazovom. Ono što pritom hrabri jest činjenica da je znanost napredovala divovskim koracima u odnosu na 1918. godinu. Ono što užasava, spoznaja je da se svijest i mentalitet ljudi i nisu mnogo izmijenili. Od pripisivanja krivnje drugim narodima za širenje gripe, teorija zavjere o njezinu nastanku, tvrdnji o bolesti kao Božjoj kazni do ignoriranja preporuka za njezino suzbijanje, čovjek je, čini se, sklon zapasti u prepoznatljive obrasce ponašanja i razmišljanja kad se suoči s ugrozom velikih razmjera, a osobito kada ona utječe na njegov način života. Još će zanimljivije biti proučavanje posljedica koje će aktualna pandemija ostaviti na čovjeka 21. stoljeća. Jer ako je suditi prema španjolki, svijet koji danas poznajemo, prilično će se izmijeniti. Upravo tomu Laura Spinney posvećuje jedno od posljednjih poglavlja svoje iscrpne knjige.

„Gripa je preobličila čovječanstvo drastičnije od ičega još od ‘crne smrti’. Utjecala je na tijek Prvoga svjetskog rata i, možda, pridonijela početku Drugoga. Gurnula je Indiju bliže neovisnosti, Južnu Afriku bliže aparthejdu, a Švicarsku na rub građanskoga rata. Iznjedrila je besplatno zdravstvo i alternativnu medicinu, ljubav prema čistom zraku i strast prema sportu te je odgovorna, barem dijelom, za opsesiju kojom su slikari dvadesetog stoljeća istraživali bezbrojne načine propadanja ljudskog tijela.“

Knjiga Blijedi jahač: kako je španjolska gripa 1918. promijenila svijet (VBZ, 2019.) zbog svoje će aktualne tematike u narednim mjesecima i godinama vjerojatno rijetko besposlena stajati na policama biblioteka. Ipak, isplati se potruditi do nje – ne samo zbog mnoštva informacija i zanimljivosti vezanih uz najdramatičniju svjetsku pandemiju 20. stoljeća već i zbog prilike da, čitajući je, preispitamo vlastita razmišljanja o sadašnjem trenutku, i još bitnije – vlastitu odgovornost.