• 02.08.2019. - Autor: Kristina Silaj

  ALEPH: UZ 120. OBLJETNICU ROĐENJA JORGEA LUISA BORGESA

Jorge Luis Borges argentinski je pisac i jedan od najslavnijih književnika 20. stoljeća. Premda je bio i pjesnik i esejist, najpoznatiji je po svojim kratkim pričama.

Borges, 1951. godina. Autorica fotografije: Grete Stern.

Iz zbirke pripovijedaka Aleph, povodom 120. godišnjice Borgesova rođenja, izdvojit ćemo dvije posebno zanimljive: Zahir i Aleph. Interesantno je i da je jedan od najpoznatijih suvremenih književnika, Paolo Coelho, rođen istog dana (24. kolovoza, ali 1947. godine) te je dva romana iznimno značajna za svoj književni opus nazvao prema Borgesovim pripovijetkama: Zahir i Aleph.

Zbirka Aleph sastoji se od sedamnaest priča. Priča Zahir ime je dobila po novčiću koji je dobio junak. Čitava pripovijetka vezana je uz smrt modela, manekenke, zapravo medijske ličnosti Theodore Villar koja je imala tisuću medijskih lica te čiji je lik kameleonski poprimio na odru lice iz mladosti od prije dvadeset godina. No kakve to veze ima sa zahirom? U muslimanskim zemljama zahirom nazivaju „bića ili stvari s jezivim svojstvom da su nezaboravna i kojih slika naposljetku izludi ljude“. Kao osobina je zapravo morbidna zbilja, oblik ludila ili iskrivljene svetosti jer izaziva takve emocije da se na zahir misli do kraja života. Dakako, zahir prema Borgesu može biti stvar ili osoba te je anticipijacija medijske kulture koja će se još više razviti u 20. stoljeću, a to je kultura  sklona obožavanju, kultovima i idolatriji. Što je zapravo s druge strane zahira? S druge strane zahira je Božja stvarnost  i autentična svetost koja donosi duboko duševno oslobođenje i mir te otvara put punini života.

U pripovijetki Aleph Borges kroz mrežu simbola pripovijeda o susretu s književnikom Carlosom Argentinom Danijerijem, dotiče teme o svemiru i postojanju svih bića, osoba i stvari u njemu. Kada mu je književnik Danieri počeo govoriti o pisanju svojeg najnovijeg spjeva, cijeli je odnos doveden do niza situacija u kojima ga Danieri očajnički doziva upomoć jer mu vlasti žele srušiti obiteljsku kuću koja krije Aleph – tajnu svemira koju Danieri poznaje još od djetinjstva. No što je zapravo Aleph? Aleph je točka u prostoru koja sadrži sve točke. Borges piše: „Ako su u Alephu sva mjesta na zemlji, onda su ondje sve luči, sve svjetiljke, svi izvori svjetlosti.“ Sam autor pripovijeda da je čuo gotovo „hučanje“ svemira i vidio cijelu povijest, bio toliko zaprepašten i iznenađen da je prestrašen ponizio izbezumljenog Danierija. Naposljetku, nakon što je napustio njegov podrum u kući koji je krio Aleph, rekao je da su za njegove poteškoće najbolji čisti zrak i mir jer su to najbolji liječnici. Svejedno, Danieri je kasnije uspio i dobio književnu nagradu, što znači da su njegova intuicija, mašta i kreativnost dobili potvrdu. A Aleph? Kroz povijest književnosti mnogi su književnici spominjali točku u svemiru u kojoj se sjedinjuju sve točke. Međutim,  konkretno, osim u svetim knjigama, o točki iskupljenja pisao je Fjodor Mihajlovič Dostojevski, čiji su potpun kreativni svemir, red i smisao prethodili anarhiji vrijednosti u kojoj živi suvremeni čovjek.

Na kraju ovog kratkog prikaza vezanog uz godišnjicu rođenja Jorgea Luisa Borgesa i zbirku priča Aleph možemo zaključiti da su tajnovitost, misterij, znanje iz kulturne povijesti svijeta te simbolika i ponekad čak esejistika u Borgesovim pripovijetkama s pravom izdvojeni kao kultni u povijesti svjetske književnosti.